... nakon dugih tisučljeća obavijenih neshvaćenom dušom zaspalog gavrana, vraćam se među nejasnoće današnjice protkane nevjericom sveprisutnih promatrača koji nikako da odustanu...
... nakon svih uzastopnih padova u bezdan isprepleten dijelomice srebrnastim nitima mojih uzavrelih misli, vraćam se koračajući sigurnim koracima po sasušenom kasnojesenskom lišću što se nakupilo u hramovima klijetki i pretklijetki raspršenog srca ostarjelog dupina...
... uzvraćam poglede strancu koji me cijeli život tražio, neshvačajući da se oduvijek poznajemo., gladim njegovu kosu prožetu mirisima sušenog kokosa koji u meni izaziva nesanicu uzrokovanu emotivnom erupcijom odavno uspavanog vulkana...
... na ovome završavam., ne govorim više niti riječi, očekujući da ćete me ponovo pronaći na ovim stranicama izlizanih tipki na mat - crnoj tastaturi ., da ćete ponovno prolistati moje misli onda kada ću se ponovno vratiti...
... ja...
Post je objavljen 23.12.2007. u 17:28 sati.