Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hogwartsinmyfantasy

Marketing

16. Božić

Božić je!
Došao je konačno i taj dan.
Otvorila sam oči i umjesto Tare, sa svoje desne strane ugledala sam radni stol.
Bila sam kod kuće. U tom trenutku, Hogwarts mi nije jako nedostajao jer sam bila sa svojom obitelji.
Lijeno sam ustala i čula kako su moji roditelji već dolje.
Spustila sam se stepenicama do dnevne sobe, i osjetila miris kolača.
"Sretan Božić!" zaželjeli su mi roditelji.
Ispod drvca bilo je nekoliko poklona.
Začas su došle i sestre, koje inače ne žive više kod kuće.
A napokon sam vidjela i baku i djeda, koji žive odmah do naše kuće.
Djedu sam odmah pohitala u zagrljaj, i obećala mu jednu partiju šaha. Djed jako voli šah. A ja uživam u igri sa njim, jer je odličan protivnik. Možda malo i predobar. Uvijek izgubim. =)
Odlično, od sestara sam dobila mp4 i knjigu, a od roditelja prekrasne naušnice.
Osjećala sam se prekrasno.
Sve je bilo tako mirno.
Jučer sam bila sa Tarom i Bellom na polnoćki, u obližnjoj Crkvi.
Nakon ručka, krenula sam k Tari.
"Sretan Božič!" zaželjela sam ljudima koji su šetali.
Ljudi su bili malo iznenađeni što me vide. Mene, Taru i Bellu imali su priliku viđati samo ljetom i tijekom zimskih praznika.
Evo i susjeda Raymonda koji se uvijek razveseli kad me vidi. To je jedan vitalni i veseli starac. Hrkan je, pa zna razlog naših odlazaka u Hogwarts.
"Oo, Ramona! Pa stigla si mi. Sretan ti Božić!"
"Sretan Božić i Vama!"
Ubrzo se i stvorila njegova razmažena unuka. Naravno, nije mi zaželjela sretan Božić. Izgleda recimo, kao lik iz horror filma- jarko crvena kosa tuš oko očiju. Iako to nije ono što bi mene smetalo, nego njeno ogavno ponašanje.
"Daj pls, nemoj reći starome kak sam pušila. Ok? I da, djedice. daš mi nešto novaca?" molila je Raymonda, i naravno odmah je postao "djedica.
"U redu Gwen. Ali molim te Gwen, prestani s pušenjem, šteti ti. A novac...evo izvoli." pružio joj je novac, sa tugom u očima. Nadam se da mu ovo neće pokvariti Božić. A vjerojatno neće, jer je on vrlo optimistična osoba. Nadam se...
"E thx, deda. Ajd bok!" pozdravila je Gwen, i otišla.
"Eh, tinejđeri. Ali i ti Ramona tinejđerka, pa se ne ponašaš tako." rekao mi je.
"Da..."
"Nego, reci mi. Kako je u Hogwartsu?"
"Ma, super je. Lijepo je, pogotovo sad u zimi." odgovorila sam mu. Nisam mu htjela spominjati Voldemorta, jer bi se jadan smrtno zabrinuo.
Pozdravili smo se, a onda sam vidjela da me Tara već čeka vani.
"Pa gdje si ti? Ja te čekam već dvasetak minuta!"
"Ma razgovarala sam s Rayom."
"Ok... a sad slijedi kazna za kašnjenje!" uzela je snijeg i oblikovala grudu.
"Tara pa ti si najveća kasnilica koju poznajem! I spusti tu grudu, upozoravam te!"
Puf! Bacila mi je grudu ravno u glavu. Auch!
"Hej, glupačo!" derala sam se.
Tara se samo smijala.
Grudale smo se i zezale u snijegu još jedan sat. Nismo ni malo razmišljale o Voldemortu.
Zatim smo uživale u čaju i keksama.
"Dodam malo ruma u čaj?" pitala me Tara.
"Nee, fuuj!" odogovrim.
Ali sebi je dodala. Ok, po meni, malo previše.
"Ok, Tara to nije malo ruma."
Tara mi je samo namignula i popila to na eks.
"Netko izigrava buntovnika?" zezala sam ju.
"Ma znaš što..." udarila me sa jastukom.
Krenula sam kući.
Stigla sam i otišla u svoju sobu. Čekalo me pismo od Georgea.
"Draga Ramona,
Sretan ti Božić!
Nadam se da se lijepo provodiš.
Nemoj previše blagdanskih jela pojesti.
Vjeruj mi, ja jesam. Sad mi je slabo.
No to te vjerojatno ne zanima.
Pusa!
George"

Ovakva pisma i njegove duhovitosti su me definitvno duplo više razveselila, nego što bi me bilokakvo sladunjavo pismo.
Približila sam se prozoru, i vidjelo nešto. Nekakve...žute oči?!
Trepnula sam i to je nestalo. Haluciniram.
Spustila sam se do dnevne sobe, pridužila se svojim na kauč i zaspala nakon jednog lijepog božičnog filma.
Ovo je bio odličan Božić! Obožavam ovakve jednostavne dane! Meni ne treba ništa više....

Imala sam stvarno potrebu napisati jedan ovakav post. Žao mi je ako je nekome dosadan, ali mene je zbilja razveselio. =)
Sretan Božić svakome!


Post je objavljen 23.12.2007. u 12:17 sati.