Marketing
Prošlo, al ne znam dal' je i završeno...
Malo sam ˝kopala˝ po svojim starim stvarčicama i našla jednu pjesmicu koja me uvijek vrati u moju prošlost. U dane kad sam bila zaljubljena, povrijeđena, uplakana, nasmijana - i to sve u isto vrijeme...
IAKO SAD ZNAM...
...da te ne znam,
da te ne mogu imati,
da ne poželiš da moje usne dotaknu tvoje,
da se stapamo u obostranoj toplini
naših tijela...
ne odustajem od žudnje da te pogledam,
da ne pogledam bistrinu u tvojim očima.
...da bistrinu u tvojim očima
koja se boji susresti moj pogled.
Možda maštam kad samo poželim
tvoje meke usne,
glatkoću i toplinu tvoga tijela
i...tu bistrinu u tvojim očima,
jer kad te pogledam
stapam se u onome što zapravo ne postoji,
no ne mirim se s tim
i klonem kad se sjetim
i poželim da te ne znam...
...da te nikada nisam upoznala,
i možda sam u pravu što maštam,
jer ne maštaju li svi?
Ovo je bilo, mogu čak reć i da me prošlo..., ali neke rane nikad ne zacijele, a tako ni ova...
pusa svima...
Post je objavljen 18.12.2007. u 19:13 sati.