Marketing
...biti slijep pokraj zdravih očiju...
svi smo nekad slijepi pokraj zdravih očiju. zasljepljuju nas neoni, gradska rasvjeta, najviše od svega, zasljepljuju ljudi. nismo svjesni koliko toga loše iskustvo učini na nama. među inim stvarima, učini nas slijepcima. jer više ne vjerujemo ničemu i sve, sve je skepsa, sve se mora provjeriti i sve mora biti sto posto sigurno, jer više nemamo hrabrosti riskirati. riskirali smo jednom (neki hrabri čak i dvaput) i sad više nemamo snage za to. sad odbijamo sve što nije sasvim sigurno i nitko nema pravo reći da je to sebično, jer svatko tko je makar jednom riskirao i pritom izgubio, zna koliko ta rana peče. i sama pomisao na tu ranu boli, a kamoli pomisao da ćemo još jednom nekad morati tako nešto proći. i onda zatvaramo oči, a jednom kad zatvoriš oči, teško ih je ponovno otvoriti. i ako proškiljiš malo, prejaka svjetlost će te zaboliti. vratiš se u mrak i čekaš na neku promjenu. i postaješ slijep pokraj zdravih očiju...
reče danas profesor... "najbolji način da kupiš čovjeka jest ljudskošću. sve što radimo, vraća nam se i ako nekome nešto učinite na uslugu i on kaže, koliko sam dužan, recite mu, dužan si mi da to isto učiniš nekome drugome i ne zatražiš ništa od njega. kad to učiniš, kvit smo."
bila bih preskromna kad bih rekla da nikad nikome nisam pomogla. ali, mnogi pomažu. više pomoć nije rijetkost. zatraži i dobit ćeš. u čemu je razlika onda?
i vjerujem da se sve vrati, kad tad. i vratilo mi se, možda i više nego što sam zaslužila. i bojim se da bih trebala više raditi na tome da usrećim nekog tko mene usrećuje.
...mogao si i bolje proći, nemam mnogo da ti dam, ne znam što mi nosi sutra, samo jedno znam... da, trebaš mi.
zaista, ovakva kakva sam sad, nisam za nikoga dovoljna. i malo tko bi imao volje gnjaviti se sa mnom i mojim labilnostima. i svjesna sam ja toga i grize me to. ponekad mu to i spomenem, ali tek potiho, jer, dio mene ni ne želi da to čuje i shvati da, stvarno, najstvarnije, nema što raditi sa mnom dok sam takva kakva jesam, sjenka koja čeka da se vrati u život. i svejedno on ostaje tu. nije jedini, ostaju mnogi, ali svi koji me poznaju otprije, od vremena kad sam bila potpuna i kad sam mogla dati sve od sebe. a njemu ne mogu, makar ne zasad. trudim se, stvarno, ali to nije dovoljno. znam da nije.
...lijepo je kad strepiš nad nečim, znači da imaš što izgubiti...
strepim. iz strepnje izvlačim iz konteksta u nadi da će jednom biti istina.
...ja, ja, pomalo sam umorna...
i ne smeta mu. svejedno bude tu, pokušava nekako doći do riječi koja će mi pomoći, a ne shvaća da ja to ne mogu shvatiti. jer nitko dosad nije tražio riječ, ne, u najboljem slučaju, bacio bi prvu riječ koja bi pala napamet, pa ako je dobra, super, ako nije, koga briga. i za tu, nehotičnu riječ ja sam se veselila kao da je najveći dar na svijetu. čak i ako bi bila uvreda. i onda dođe osoba koja ulaže trud za mene. i ja se ne znam snaći. niti reagirati. gledam ga s nevjericom i mislim, mora biti neka caka, nešto, možda mu netko plaća da to radi? i gledam ga i dalje i on se i dalje trudi, a ne vidim da dobiva nagradu za to.
...imam tako nekih dana, ne znam što sa sobom... oprosti što ponekad ne biram riječi, ti znaš da ne mislim tako, ti znaš da... trebaš mi.
ja jesam slijepa pokraj zdravih očiju, jer ne vidim zašto on to čini. ne, zapravo, jasno mi je zašto to čini, ali nije mi jasno, zašto meni?
on je slijep pokraj zdravih očiju jer u meni traži nešto što će mu reći da ja nisam kakvom me smatra. i promatra me sa skepsom. loša iskustva su utjecala na njegov vid. i svjestan je toga. navikava se polako. lakše će se on naviknuti na mene nego ja na njega, jer on radi puno veću i teže objašnjivu stvar. ja sam samo tu i pokušavam biti što bolja prema nekome tko zaslužuje mnogo više.
sretnete li ga na ulici, nemojte mu ovo reći, jer ga mogu izgubiti ako shvati da zaslužuje više. psst, učinite mi uslugu pa ga pustite da ostane slijep pokraj zdravih očiju da se mogu zadržati još neko vrijeme kraj njega. ne bojte se, neću ga povrijediti, a jednog dana, oporavit ću se ja, uz njega, i tad ću mu moći vratiti sve što sad ne mogu.
...pitaš me dal će naša ljubav trajati, ne znam, budi uz mene, tako, tako ćemo saznati...
p.s. valjda sad shvaćaš...
Post je objavljen 17.12.2007. u 23:29 sati.