Nije me lupio, barem ne fizički.
Ali imam ožiljke po duši.
Kažu da su ljudi koje voliš obično i ljudi koje najviše mrziš u određenim trenucima.
A što je s onim da te čovjek s kojim si bio bio na vrhu svijeta pospe blatom, i natjera da doživiš najgori osjećaj koji jedno ljudsko biće može izazvati u drugom - poniženje? I sram. I izdaju, i bijes, i tugu, i manjak samopouzdanja i...uf, ima tu osjećaja!
I žao mu je, a lakše bi mi bilo da nije, jer tada ne bih imala o čemu razmišljati.
Ovako moram birati između ljubavi prema njemu i ljubavi prema sebi.
I pišući ovo sjetila sam se još nečega što kažu - da je ljubav nesebična.
To se poklapa s mojom odlukom. Idem baš vidjeti može li ljubav liječiti rane, mijenjati ljude, micati planine...
Barem ću znati za ubuduće,
(bit će jako teško ako budem morala voljeti poslije njega)
pa ću kalkulirati isplati li se truditi.
Draga moja, mislim da se cinizam vraća.
Post je objavljen 18.12.2007. u 12:35 sati.