Marketing
Just one frozen moment.
Stojim i gledam kako vjetrovi zamrzavaju posljednje ostatke toplog lica.
Ima li nešto u tim pahuljama, koje padaju i padaju, nikada ne znajući kamo će stići?
Jednostavno se pretvoriti u lokvu vode...
Ili stići tamo gdje će te ugaziti korak slučajnog prolaznika?
Hoćeš li tvoriti nečije uspomene, ili ćeš se samo izbrisati u magli nepreglednih sjećanja?
*
A auti samo prolaze. Zaustavljaju se tek toliko da ih uhvatim u sumornom treptaju svog pogleda.
Postoji li nešto što će ih spriječiti da odlaze?
Ili smo samo pretvoreni u nevidljive pravce nepoznatih sudbina. I ponekad je samo suđen onaj dodir. Trenutak pod istim nebom...i ništa više.
*
A ja sam stajala, gledajući taj nemirni vjetar.
Nosio je moje uspomene. Polako, korak po korak, krenula sam za njim, hvatajući niti svilenih sjećanja.
*I možda usput uberem koju pahulju koja će za sobom donijeti miris novog osmijeha.*
Post je objavljen 17.12.2007. u 21:37 sati.