Marketing
The Fall Of Ideals...
Tako izgledaju kule od stakla kad se ideali poruše...
Potajno žudim da bih opet osjetio slast početka u kojem slabim, samo vizionarski kradem bol koja graniči s iskušenjem na koje
sam odavno pristao, i svaki put kad čujem glasove ne činiš se tako daleko, jednostavno nisi daleko.
I sve su obmane mrtve, a tajne predobro čuvane da bi srušile ono što imam. To bi trebao biti dovoljan razlog da zamolim prošlost da ostavi
zalihe boli, kao što se moje riječi poklapaju s dugovima...možda samo brutalna iskrenost - opcije sam sam birao.
Možda bih trebao, ali neću priznati da sam žrtva u vlastitoj vatri, bez obzira što ne osjećam strah, ovu tragediju ne mogu spriječiti - snage su mi testirane,
još nosim ožiljke što kriju dokaze i još vjerujem da će me glasovi ispuniti.
Više ih nema, nema dana u kojima ću se bojati pronaći snagu nedovoljnu da povučem sve naprijed....ono što teče mojim venama nikad nije tekla tako okrutno
kao dok osjećam prazninu i ništavilo kroz koje hodam. I tada je samo dodir dovoljan da me učini cijelim...
Sad osjećam strast kako izgara u meni, to je onoi što me gura dalje ovim hodnicima tišine, i vjerujem, da hodam sam.
Drži čvrsto i ne pomišljaj da pustiš, nema tereta, samo strah, nemoguće je zaboraviti da je prošlost realnost, prestati se boriti s
osjećajima, bez opterećenja, ne mogu izbrisati ovo što postaješ...Više ne odbacujem sumnje, sposoban sam i jak i sad, to živi u meni.
Samo brojim dane, ne prolaze brzo i činim ono što znam da je ispravno i neuspjesi se više neće zbijati na mene.
Kao da bi san ovo moglo promijeniti, naši korjeni su prečvrsti, rođeni smo gospodari svoje osobe...
Samo uzmi sve najbolje od mene i gledaj kako mi se svijet ruši; i dalje ostajem srcouporan. Sve sezone me mijenjaju no jezgra ostaje netaknuta
i dalje se bojim da povijest će opstati, s njome i ja...
Može se čini da mi posljednji dani ne znače ništa, ali sunce koje me otkrilo čuva samo bol i nasilje u riječima ostavlja probojne rane...ako osjećam samo bol...
Šapćeš...čujem kako šapćše....otrov, teče kroz mene, izgubljen u tebi...
Bez žaljenja, sam ću se suočiti sa svojim strahom.
U mojim snovima, glazba pokriva tvoj glas...da je barem sve dio vrtloga u kojem spavam, pa da se probudim okružen tobom..ponovno, tobom...
"I am not empty inside
Though I long to make this right
Emotions still touch me
Still I can't feel a thing
Like ghosts that melt into fog
And leave me cold"
Post je objavljen 17.12.2007. u 17:32 sati.