valda se to tako piše, ne bih znala, nisam nikada učila francuski, a jedino što znam reći je "parles vous francois", i to valda nije dorro napisano, ali tko ga šljivi.
možda se iz naslova može zaključiti što me zapravo pati... a ako ne, onda evo ga, in medias res:
što je to umjetnost?
mislim, po ćemu se za nešto može zaključiti da je umjetničko djelo, da je vrijedilo truda, papira, elektriciteta, a prije svega, vremena. da li je ono na što netko utroši sate i sate vog života umjetnost? i po kakvim se estetičkim crtama može zaključiti da je nešto lijepo, vrijedno pažnje i pohvale? sve za umjetnost, rekli bi određeni ljudi, no što ako ja sebe ne smatram umjetnikom, a tako ni ono što napravim, ne može biti umjetničko djelo, jer nije poteklo od umjetnika. no, da li nešto što je umjetnost, mora baš poteći od nekog umjetnika?
no, vratimo se na bit stvari. sama riječ; umjetnost. u većini jezika ta riječ u sebi drži pridjev "umjetan" (art - artifical, kunst - kunstlich, muveszet - mu) znači li to dakle, da umjetnost u svojoj biti nije stvarna, već nešto umjetno, nedodirljivo, apstraktno i nerazumljivo? koliko zapravo pojedinac moze u potpunosti razumjeti ono što je netko unio u skladbu, sliku ili bilo što drugo? svijet se od trenutka stvaranja do trenutka prvog javnog pokazivanja nekog dijela bitno promijenio. to mogu biti tri minute, to mogu biti tri godine. svejedno. koliko ljudi u te tri minute umre na svijetu? koliko ljudi u te tri minute uzdahne? a koliko ljudi je zapravo istinski sretno u te tri minute? i kako se onda može prenijeti isto ono što smo mi prvotno zamislili? koliko smo puta mi sami uzdahnuli u te tri minute i na koliko smo različitih načina razmišljali o djelu koje stvaramo? a kako možemo sigurno znati, da se naša percepcija, barem malo poklapa s onom naše publike, kako bi vjerno prenjeli ono što hoćemo? ili, kako kaže većina umjetnika, "stvaramo za sebe"?
da kažem koju o tom, "stvaram za sebe" stavu. kao prvo i osnovno, uopće ne razumijem kako to nekome može pasti na pamet. kako netko može stvarati nešto za sebe? sve mora imati nekakvu destinaciju, a smatram da je ta rečenica, pogotovo iz usta "neshvaćenih" umjetnika totalna glupost, te to govore samo da bi ispali netko i nešto, da bi na neki način opravdali svoju neshvaćenost. sam za sebe je mogao stvarati da vinci, i mogao je stvarati dali, a ne jovana jović koja ide u 3. razred škole za tekstil i dizajn.
ako je umjetnost neka vrst refleksije našeg unutarnjeg stanja i razmišljanja, znači nema šanse da sve što stvorimo stvaramo za sebe, jer bi onda to zadržali za sebe i ne prenosili u nei oblik umjestnori. sve ostalo je egoističnost.
dakle, ovako. za kraj hoću reći, da sebe ne smatram nikakvim umjetnikom, te da su ovo samo neka moja razmišljanja o toj temi. a sad, vi misliti što hoćete XD
Post je objavljen 15.12.2007. u 10:09 sati.