Tjah....ko bi reko.........0:19, ja svoj post pišem u Wordu i copy-paste ću ga čim proradi blog.Ali sada moram pisati dok me još drži taj osjećaj.:)
A zapravo mi već pomalo smeta što ne mogu pregledati što mi rade omiljeni moji pisci. Otkako je ribafish obznanio da njegov podmladak obožava parkić kroz koji ja svakodnevno prolazim, a zvone radikalni mi je zet po zemljačkoj liniji a ponekad se svojim postovima useli u moju glavu ( iš, nečastivi, van), ddadd mi uveseli dan svojim komentarima svakodnevice a euro omogući da svojim kolegama svaki dan predstavim novi vic, ovaj mi webić puno znači. I svi mi fale, a osim toga želim ovjekovječiti taj osjećaj.........
Puf, dva sata hladnog piva i dva deca hladne pive i ja se raspekmezila. Izgleda da starim Ali kad meni dva sata prođu ko da sam dva puta pucnula prstima i nije mi zasmetala niti moja bubina kičma, znači da je bilo dobro. A kako i ne bi bilo dobro kad su prašili opako žestoko i dobro. Ovo je bio lijep božićni dar gradu od dečki iz Gajnica. I još nešto. Kako da ne bude dobar osjećaj kada sam dva sata gledala i slušala punu veliku dvoranu mladih dečki i cura i bila ponosna na njih, petkom uveče ima netko da ne sluša cajke. Možda, možda ipak u ovoj zemlji zasija sunce jednog dana.
I sada dok pokušavam cedevitom preduprijediti sutrašnje moguće posljedice razmišljam o jednoj stvari koja mi se dešava. Svaki, svaki svaki put kad sam na nekom koncertu pratim bubnjare, promatram i slušam te dečke iz pozadine i sjećam se. Sjećam se jednog jedinog čovjeka u svome životu zbog koga bih se vratila u one dane ali sa ovom pameću. I duboko negdje srce zatitra od želje: da mi ga vidjeti. Možda je izgubio onu svoju prekrasnu plavu kosu, možda je opustio trbušinu a bubnjarske palice zamijenio daljincem u jednoj i pivskom flašom u drugoj ruci ali da ga sretnem pogledala bih ga u oči. Znam da se tamo negdje krije onaj dečko koji mi je bio ......život. I pitala bih ga o našoj provinciji i o alfi i vjerovatno bih plakala. Da mi ga je vidjeti. ......
Post je objavljen 15.12.2007. u 07:49 sati.