Staze se vijugaju
šarenim horizontima,
a naše noge
tvrdoglave, kao da je sve predestinirano,
koračaju raznovrsnim sjećanjima.
Neke ćeš sačuvati
i svakodnevno
skidati fine niti prašine
ne bi li sjećanje postalo sadašnjost.
Druge ćeš nemarno
(ni primjetiti nećeš)
ispustiti negdje sa strane puta.
Možda ih pokupiš,
a možda se i ne sjetiš da si izgubio.
Zadrži me u pokojem sjećanju.
Post je objavljen 12.12.2007. u 21:47 sati.