Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/danzametak

Marketing

nan - bu-il-ne-bu - do

Išao sam ove godine nekih šest mjeseci na rekreativni thai box. Malo zagrijavanja, malo vježbanja udaraca pred ogledalom, i na kraju malo pravog udaranja, u vreću ili partnera. Bilo dobro. Kojiput dobiješ masnice, ili odereš kožu, al to začas prođe. Jedino nije bilo nikakvog padanja - nismo imali strunjače. Odustao sam iz čiste inercije, u trenu kad su mi se poklopila dva službena puta u istom mjesecu, i poslije mi se nije dalo nastavit. I sad vidim da je bilo baš glupo. Fali mi malo makljaže.
Eh, jesam li rekao da mi je klub boraca jedan od omiljenih filmova?

Sad pokušavam pronać nešto novo, i izbor je pao na Nanbudo. Veli internet - borilačka vještina 21. stoljeća.
Pa sam jučer malo otišao pogledat jedan trening.
Prvo su počeli sa nekim filozofskim forama, uzdisaj, izdisaji i to. Srećom samo 10 minuta. To vodi sensei. (Kako otmjeno ime za učitelja - instruktora).
Nakon toga rastezanje, manje više klasično, ali prekratko, sam par minuta.
Zatim opet sensei preuzima i svi rade neku čudnu koreografiju. To su valjda kate. Ili moderni balet, hihi. Iako je to toliko stilizirano da uopće ne znam može li ičemu poslužit u nekoj borbi. Možda ću skužit s vremenom. To je potrajalo duže nego što mene zanima, sigurno preko 20-25 minuta, tu im pišem minus. veliki.

Zatim su se podijelili u grupe, početnici, osrednji, napredni, pa je svaka grupa radila svoje. Ovi početnici su se malo prevrtali po strunjačama vježbajuć padove i mlatili praznu slamu. Šit, ja ću bit među njima. eek Bila su i dva dečkića od cca 4-5 godina. NJih dvojica su se dobro zabavljala. I mene su zabavljali.

Ovi srednji su imali sparing međusobno. To je zanimljivo, kad jednom doguraš do toga. Problem je - radi se gotovo bez dodira. tak da..... ono. opet ko neki ples. Liči na neku borbu, ali opet....wtf. Pomalo baletanski, da prostite na izrazu.

Ovi napredni, e tu se imalo šta vidit. To je već ličilo na nešto. Mislim da su i natjecatelji, nisu se baš štedili. No dobro, ja sam vjerojatno prestar za to, ko zna koliko godina mi treba da dostignem njihov nivo.

I bila je još jedna skupina, cura i dva dečka, oni su vježbali neku koreografiju za demonstraciju. Oni su je kao napadali a ona ih je razbacivala. Bilo zanimljivo. Lupali su po strunjačama. Prvo jedan povrijedio prst. Pa onda i drugi. Plus sretan

Koristi se dosta japanskih(?) riječi. do, in, ovo, ono, sai, bla.... Al dobro.

Sensei - prosijedi gospodin, što bi rekli djedica. Tako i treba bit. Mladi učitelj je njegov sin čini mi se, on ga je zamijenio u drugom dijelu sata. Učinilo mi se da je par puta rekao da se mora radit "s jajima". ili je to bio neki izraz tipa "sa-ijima" koji znači bog zna šta.

Ekipa: žene cca trećina, većina ljudi mlađa od mene, barem 10 godina, i tri gospodina starija od mene barem 10. Tak da zapravo nekog mojih godina i nema. To isto pišem u minuse.

Dvorana 10x15 metara, unutra 50 ljudi. Previše. Premalo premalih ogledala - neupotrebljiva su. Minus.

Sve u svemu, Nanbudo me nije osvojilo na prepad, da imam neodoljivu želju počet. Nisam siguran. Tak da mislim da ću pokušat mjesec-dva pa onda ponovo razmislit. Za tih mjesec-dva mogu i bez kupovine kimona, pojasa i sličnih sitnica. A onda ćemo vidjet kak dalje.
A druga opcija je i da odem u neki drugi klub pogledat, možda mi se svidi. Moram to još ovaj tjedan odradit,nema se šta čekat.

trivia: najviš pojas je crni 10. dan. Uvjet, minimalno 80 godina starosti i 64 godine bavljenja nanbudom. Ako počnem sad, imaću ga najranije sa 99 godina. hmmmm, nije baš obećavajuće rofl

Post je objavljen 11.12.2007. u 09:53 sati.