Univerzum se klanja
tvojim obećanjima;
pomogao ti je da mi daruješ snijeg.
Kroz prozor se nazire
lepršav i sterilan,
pozivajući me
da izađem otvorenih usta.
U situacijama kao što je ova,
ponekad poželim da si zao.
Mislim da zapravo to i nije bitno...
Snijeg:
savršenstvo oblika
i jednoličnost,
statičnost;
izgleda vječno.
Možda sam te zapravo usnula,
možda nisi postojao.
Možda si samo bio malo stvarniji
od ostalog što je bilo nestvarno.
Vrijeme je da zaspem u snijegu.
Post je objavljen 10.12.2007. u 09:09 sati.