Razmišljam koliko mi se više ne da nikoga štedjeti, i koliko mi je više zlo.. od traženja ''pravih'' i ''prihvatljivih'' riječi, i istih takvih radnji.. Ljuti me to današnje neprihvaćanje drugačijeg.. bilo stila života, ili razmišljanja.. Rekoše mi oni iz ''stada'' da moram biti manje uočljivija.. Da prkos vodi u pogrešnom smjeru od onog ''ispravnog''.. Drugačije šale, kojima se smijem sama, drugačiji pogled, koji biva uhvaćen od drugih s nerazumijevanjem.. Definitivno se prestajem truditi, od danas nadalje.. Briga me, pa ostala zauvijek sama i gledana s prijezirom i čuđenjem.. Apsolutno me više zaboli ona stvar!
Post je objavljen 09.12.2007. u 23:24 sati.