Nedjeljno razmišljanje
U nebrojenom mnoštvu glasova koji danonoćno odjekuju u eteru širom svijeta, među kojima se posebno ističu zabavljači i političari, danas je i golem broj različitih propovjednika, od kojih neki sebe smatraju "prorocima".
Pod tim se obično misli na ljude koji navješćuju buduće događaje, a najradije se sluša one koji redovito obećavaju nešto lijepo i pozitivno. One koji bi u svojoj "kampanji", poput većine starozavjetnih proroka u mnogim prigodama, o budućnosti govorili u crnim slikama, ne samo da nitko ne bi slušao ni za njima išao, nego nije isključeno da se ne bi loše proveli.
Kao što je danas nemoguće zamisliti da na izborima pobijedi politička stranka koja ljudima kao način postizanja uspjeha "obećava" krv, znoj i suze, tako je teško povjerovati da bi uspio privući mase neki "prorok novog doba" koji ne bi obećavao "kraljevstvo" slobode, mira i ljubavi u 21. stoljeću. A što samo dobro upućen shvaća da je riječ o novoj varijanti starih obećanja o "slobodi, bratstvu i jednakosti".
Isusova domovina prije oko dvije tisuće godina već je bila "ušla u globalne rimske asocijacije". Zato je posljednji prorok staroga vremena, Ivan Krstitelj, govorio novom retorikom. Dobro je poznavao raspoloženje svojega naroda – i nezadovoljstvo neostvarenim i nerealna očekivanja pred budućnošću.
U svojoj "kampanji" nije spominjao referendum, nije imao nikakvih političkih aluzija, nije govori o tržišnoj orijentaciji... Sav je, bez imalo diplomatskog uvijanja, bio okrenut duhovnoj i moralnoj problematici života. Još nešto – nije bio privlačno obučen, nikome nije laskao – dapače, javno je skresao mnogima u brk sve što ne bi ni privatno voljeli čuti... A nije za nastup izabrao ni blistavu pozornicu na središnjem gradskom trgu, nego - Judejsku pustinju!
Ipak, uza sve to, događa se čudo – masa hrli k njemu! Evanđelist Matej (v. 3,1-12) ostavio je zapis: "Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska." Čime to Ivan, Isusov preteča, tako magnetno privlači ljude svih slojeva da ga slušaju? Pa on, jednostavno, samo naviješta skori dolazak nebeskoga kraljevstva i radi toga poziva ljude na obraćenje.
Danas bi većina rekla: potpuno promašena tema i nezanimljiv tip! Priprava za dolazak Gospodnji – poravnavanje staza i izgradnja duhovnih auto-cesta za što lakši Božji dolazak u srca i duše ljudi – ta je tema, nažalost, prognana iz današnjih (javnih) medija. Čak i u zemljama gdje je više od 90 posto kršćana. Urednici kažu da takvi sadržaji nisu njihov "posao". Oni hrane duše nečim drugim...
Ali to ipak ne znači da išta drugo može ispuniti vječnu čovjekovu čežnju i dati mu duboko smirenje. Zato i danas, kao i prije dva milenija, vrijedi ista poruka da nam je za postizanje temeljnoga cilja potrebna potpuna preorijentacija. Duhovni preokret, duhovni preustroj.
Nova evangelizacija po receptu Ivana Pavla II. znači da i pojedincu (u Hrvatskoj i Europi) jednako kao i narodima (EU i svijeta), koji su upoznali Isusa Krista pa zaboravili njegovo Evanđelje, treba povratak "starom Izvoru".
Bez toga fundamentalnog i radikalnog zaokreta možda će netko u budućnosti (prije Posljednjeg suda) našu kulturu usporediti sa skokom u provaliju s visokog crkvenog zvonika koji je dugo bio obična muzejska atrakcija.
Stoga je i sada svakome od nas upućen onaj Ivanov proročki poziv: Obrati se i vjeruj Evanđelju!
Post je objavljen 08.12.2007. u 23:59 sati.