Marketing
Svijet kompromisa
Pitam se, tko nas nauči da napravimo prvi korak prema svijetu kompromisa, jel se to događa još dok smo mali, pa se zadovoljimo, nečim puno manjim od onog što smo očekivali, a opet nas učini sretnim? Uopće se ne sjećam kad sam postala tako savršeno dobra u kompromisima, kad sam odjednom počela birati mirnije putove, tiša rješenja. Kad sam odlučila da ću život provesti hodajući potpuno jednaka kao svi drugi oko nas. Kad sam izabrala da budem ista. Da baš u ničemu ne budem različita? Pojima nemam, to mi je tajna. Da li su krivi dani rata, razočaranje u ljude ili iskustvo straha? Mnoge ljude je baš to vrijeme natjeralo da ostvare snove, mene je natjeralo da ih zatomim.
Nisam nesretna, ako to mislite, dapače, sretnija sam puno više nego što sam ikad mogla pomisliti da ću biti, ali gledajući jučer na televiziji razaranje Dubrovnika, sjetila sam se vremena kad su moja sanjanja naglo prestala, kad sam počela željeti samo živjeti, da me svi moji prate u ljubavi, u radosti.
Ponekad se pitam, da nije bilo rata...ali to je glupo pitanje, dogodilo bi se nešto drugo, baš kako to u životu biva...
Dugo vremena sam mogla ne slušati sebe, stišati ono što mi se događa u glavi i napraviti mjesta, za muža, za direktora, za sinove. Zadnjih dana za to više nisam sposobna, počela se u meni buditi Sanja, živi, razmišlja, ko u stara vremena, ponekad mora reći i 'oprosti nisam slušala', a da uopće nisam sigurna o čemu sam sanjarila.
A sanjanje je mjesto gdje sam beskompromisna, tamo sebi puštam baš svašta, a najviše da budem ona koja sam bila, davno prije nego sam počela s kompromisima.
Post je objavljen 07.12.2007. u 01:16 sati.