Marketing
Malo mojih razmišljanja...
PRETVORBU ČOVJEKA U GAMAD, KOLIKO GOD NAM SE ONA ČINILA NEOBIČNOM, TREBA PROMATRATI KAO NEŠTO UOBIČAJENO
Koliko god nam se činilo da su ljudi oko nas dobri, mi nikad nismo sasvim sigurni u to. Većina ljudi zaista je prava "gamad". Nikad ne znamo kome možemo vjerovati, a kome ne. Čak i ljudi za koje bi dali ruke u vatru i za koje smo uvjereni da su nam pravi prijatelji nas mogu nas iznenaditi. I to prilično neugodno.
Svi smo se mi sigurno našli u situaciji kada nas je prijatelj razočarao. I ja sama sam se to doživjela. Moja prijateljica, dugogodišnja najbolja prijateljica sa kojom sam se družila od malih nogu, me razočarala. Poznajem je praktički otkada znam za sebe. Provodile smo cijele dane zajedno. Bile smo nerazdvojne, kao nokat i prst. Iako mi se uvijek činilo da je meni puno više stalo do nje nego njoj do mene, nisam marila za ta moja razmišljanja. Željela sam jednostavno uživati u svakom trenutku provedenom sa njome. Bilo je tu i nekih malih svađa, ali bi se uvijek pomirile. Zapravo to su bile razmirice. Za većinu njih je uglavnom ona bila kriva, ali ja sam svaki put prešla preko njih. S vremenom smo se počele udaljavati i ništa više nije bilo isto. Jednoga dana dogodilo se ono čega sam se pribojavala. Razočaranje. Svađa. Očaj. Nevjerica. Bila je to prva prava svađa između nas dvije. Naime, saznala sam da me dugo vremena ogovarala iza leđa. Nisam mogla vjerovati. Cijelo vrijeme mi je lagala. No, to nije kraj priče. Saznala sam i da je zavodila mog dečka. Znala je da je to jedini dečko kojeg sam iskreno voljela i učinila je to. Nije marila za to kako ću se ja osjećati kad saznam. Znala je da ću saznati. Naime, naše mjesto je maleno i sve se brzo sazna. I prije nego što se ona nadala, vijest je stigla do mene. Zamislite kako sam se osjećala. Dvije osobe su me povrijedile. Predbacila sam to i njoj i njemu. Nisam željela slušati opravdanja. Samo sam otišla. Dugo vremena sve to se lomilo u meni. Trebalo mi je jako dugo da im oprostim. I učinila sam to. Oprostila sam im, ali ne i zaboravila. Danas smo nas dvije opet prijateljice. Ali ništa više nije isto. Niti ne može biti isto. Promjenile smo se. I ona. I ja, Ponekad imam osjećaj kao da ju uopće ne poznajem. I dečku sam oprostila. Danas smo opet zajedno. Nakon toga izgubila sam vjeru u ljude. Danas sam puno opreznija i ne vjerujem svima. To je bila moja pouka.
Nadam se da ćete i vi izvući pouku iz ovog mog iskustva i da ćete dobro promisliti prije nego počnete vjerovati svim ljudima.
P.S. Ovo je sastavak koji sam napisala u školskoj zadaći...dobila sam 2 četvorke...
Kod mene nema ništa novog...i dalje sam sretna...škola posla kolko hoćeš...a ništa mi se neda...sutra vjerojatno idem kod frendice iz razreda na tulum...slavi 18-i...danas joj je rođendan...trebala bi sad učit al mi se neda...idem sad...bye 
...kisses... 
Post je objavljen 06.12.2007. u 19:08 sati.