Marketing
Fields of gold
Zlaćane zrake obavijale su mi trepavice sramežljivom toplinom.
Gledajući u suton iz zaboravljenog polumračnog pothodnika, vidjela sam toliko koraka. Toliko lica.
Toliko priča.
Okrznuvši me ramenom, ili otprativši me pogledom, svatko je odnio neki novi miris vjetra za sobom...hodajući svojim pravcem i prolazeći kroz puteve nepoznatih sudbina koje ostavile su trag tek možda u promočenom otisku nekog zaboravljenog koraka.
Odlazili su i dolazili...
Pričajući nijeme priče glasnih pogleda.
...koračajući zajedno sa suncem u suton nekih novih, neistraženih svjetova.
Samo je nada tinjala poput neugasive svijeće čiji se vosak nikad ne topi, a kiše nikad ne brišu tragove ucrtanih koraka.
Post je objavljen 05.12.2007. u 22:59 sati.