Za Stelu..
djevojčicu vedrih očiju..
djevojčicu koju je Bog uzeo k sebi..
djevojčicu čija će čizmica ove godine biti prazna...
Anđelčiću koji sada s neba gleda sve nas..
Anđelu koji gleda svoje roditelje,..
A nemože ih zagrliti...
Ljepotici koja je imala bezbroj želja..
Leptiriću koji je prerano odletio..
Divimo se njenom sjaju što je u očima bio..
Bila si sretna..
Vesela..
Voljena..
Kazna je što tvoji roditelji slave Božić..
Ali bez tebe..
Srce još kuca,..
No,ti nisi tu..
Lice se smiješi,
ali nema tebe da ti ga poklonimo..
Duša plače,
ali nema tebe da nas zagrliš..
Stelice..
Zašto baš ti?
Zašto tako rano?
Gdje je kraj boli bez tebe?
Smijehom si nas razvedrila...
Suzom rastužila...
Srećom razveselila..
Još preostaju dani da mislimo na tebe..
Pamtit ćemo samo trenutke..
Pune sreće,ljubavi..
Dok nas gledaš iz Raja,
znaj jedno,
bila si anđeo,
to ćeš i ostati..
bila si cvijet..
to ćeš i ostati..
bila si zvijezdica,
to ćeš i ostati..
Volimo te..
Anđele budi sretna tamo gdje jesi..
Ako mi nemožemo..
Stelice,
ljepotice,zvijezdice,cvijetu,...
Meni koja te nisam poznavala mi je teško..
A mogu tek zamisliti bol tvojih roditelja i sestre..
Otišla je njena sestrica..
Miljama daleko od nje..
Ali ostala je u srcu njena topla izgovorena riječ:
"Seka,volim te najviše na svijetu"
I dok suza kaplje niz lice,mi znamo da te nikada...
Nikada nećemo zaboraviti..
Divim se njenoj obitelji koja je teškom mukom nastavila živjeti,bez njihovog malenog anđela i malene zvjezdice....
Post je objavljen 05.12.2007. u 14:38 sati.