Prolazim pored nijansi oblaka. Uz buku razbijenog stakla više ne slušam pjev anđela. Nalazim se u prazom prostoru. Sve više se lomim dok me zemlja guta. U usponu po posljednji put se divim pogledu, i nestajem u letargiji vlastitih osjecaja.Svu svoju nadu puštam pticama.
Post je objavljen 04.12.2007. u 23:45 sati.