...otišao sam trčeći... bilo je lako...glava u neobuzdanom klimanju... tijelo ostavljeno u stvarnosti... na trenutak stvari su se pomicale u plavom skladu... ne praveći se važne... imale su TAJ blagi osmijeh... prolazio sam, a nisam ni znao... koliko mi treba da dotaknem... i zauvijek ostanem tamo...
Post je objavljen 04.12.2007. u 20:20 sati.