-Cao picke!
Nismo se krili.Nismo nosili maske.Svi su znali ko smo.Da su nas pitali i otiske bi im ostavljali.Smrt je kraj.Konacan promasaj.Zato te zivot mora upoznati.On ce te nositi dalje.I picke koje zive.
-Cao picke!
Bez pardona.Po utoka.Kalasnjikov.Za konvoj,zemlja vazduh.Smrt je kraj.Ko je znao,pricao je.O susretu.S nama.
Ko nije?Smrt je kraj.Konacan promasaj.
-Cao picke!
Dvojica.Nas.Gomila.On.Uvijek.Kao djubre.Na gomili.Uvijek.Al`dobro je djubre.Dobra je gomila.Sto je veca lakse se razgrce.Sto je veca utroba je meksa.Amortizuje cizmu.Velkomira metak.Kao picka kurac.Jeftino.Dobro.
-Cao picke!
Oni su placali.Oni su nabavljali.Oni su dovlacili.Izmedju vreca brasna.Kikiriki putera.Konzervi bez trajanja.Konzervi vjecnog trajanja.Izmedju humanitaraca.I unproforaca.Mi nismo.Mi smo cekali.Na kraju puta.Smrt je kraj.Konacan promasaj.Njihov.Danas.Sutra mozda nas.Ali sutra je daleko.Citavu noc daleko.
-Cao picke!
Adnan je govorio jednostavno.Gramaticki ispravno.Rijeci su mu bile bogate smislom.Kao fetus spermom.Kao pjesma stihom.Bez zareza i tacke.Bez rima.Svakako bez rima.Adnan nije bio slikovnica za retardirane.Adnan je bio mistik.Lak za citati.Lak za shvatiti.Obavijen velom tajne.Uz molitvu popusiti.
-Cao picke!
Jedan pao.I ostao.Dva puzala.Sve sto nije,trcalo je.
-Cao picke!
Imali smo paketice.Kao nekad.Kao djeca.Sestra,Arif i ja.U krilu djeda mraza.I majka,sretna.Na slici.Iza.Dodiruje jelku.Kao dijete.A jelka zna.Rasla gdje i Drina.I opet ce.I bice slika sretnih.Lijepih.Za izgorit.
-Cao picke!
Cekale su njih.Dosli smo mi.Bili smo bolji.Bili smo jaci.Iza nas su ostali furaci.Pusaci.Motali smo dzoje za smiraj duse.Iz paketica linije.K`o pjesacki prelazi.Njih je deset.Nas smo dva.Gomila je dobra.Utroba meka.Lijepo se ljuljati na njoj.Znoj je gola.U ruci utoka.Meso je lijepo.Meso na meso.Dinstano vlagom.Na potoku njenom.Prepone moje.
Sapirem polako.U ruci utoka.Ne bojim se mraka.Ali ne znam sta je iznad potoka.A potoka je deset.Nas smo dva.
Sapirem polako.A znoj se okapava.I potok se muti.I idem u drugi.Pa opet u drugi.I u onaj u kojem je Adnan bio.
Jedan drugome crtamo krug.Jedan drugoga vadimo iz vira.A virova je deset.Vristeci se pjene.Nedaju vani.
Potapaju skroz.Disem pod vodom.Slinim uz hrid.Kad krenem rukom prema njoj hrid se lomi,vuce me na dno.A iz mene kapa.Iz mene kipti.Urlam u viru.Vristeci pjenim.Meso na meso.Zubima se kopca.Nije krv kad se zabode.
Krcv je samo kad odvode.
-Cao picke!
Divljali smo.Citavu noc dugacko.Njih je deset.Nas smo dva.Tijela su nam tetovirale ocnjacima.Njih deset.Po rez noktima.Za svaku liniju iz paketica.A paketica more.Pjeni se bijelo.Do samoga dna.A na dnu pijesak.Pijesak u prahu.Prasina luda.A ludilo bijelo.Uvijek tijesno.Kosuljica uska.Kopcana pozadi.Trazi da je zderes.Al`savovi jaki.Krvlju izvezeni.A krv gladna.Isjece mi vene.Krvarim u mesu.Krvarim na meso.Krvarim od mesa.
-Cao picke!
Po grijeh,po grijeh.Idi po grijeh.Sapuce bijelo.Sapucem bijelom.Linije bez metka.Padaju redom.Linije bez borbe.
Klanjaju se meni.Uzimam redom.Uzimam ih milom.Sila se boji stati ispred mene.Sila se boji.Zna me kao dijete.A dijete pamti.Gdje je sila bila.Kad je Drina tekla.Pastrmke i krv.
-Cao picke!
Glavom tamo gdje sam iskopao.Jezikom.Razmazujem.Grafite po mesu.Zidovi meki.Kapaju bojom.Uvijek sam jezikom crtao dobro.Slova lijepa.Slova duboka.Al`zidovi meki kapaju bojom.Moram preponama opet u potok.Ronim duboko.Kamenjem orem.Dno.
-Cao picke!
Prepona nije utoka.A puca.Meso rikosetom odzavnja.Sve mi u prepone vraca.One bi da bjeze.Al`linija ne da.
Bijelim zove.Raciju salje.Da pohvata sve sto rikosetom bjeze.I odmah nazad.Na liniju tvrdu.Nikada tvrdju tukao nisam.
-Cao picke!
Nista nece ostati.Osim.Boljece.Znao sam.Znali smo.Adnan i ja.Ali ne uzeti.Boljece vise.I mesom na meso.Krvari opet.I vatrom na meso.Trazi opet.I bijelim na meso.Podize opet.I opet na liniju.Opet u potok.Duboko.Duboko.
Kamenom u meso.A zidovi meki.Kapaju stijenom.A stijena bijela.Stoji visoko.
-Cao picke!
I padam.I dizem se.Popeti se mora.Na liniju bijelu.Stijenom visokom.Nas smo dva.Stotinu je strana.Na stijeni jednoj.A iza stijene stijena ceka.Za rikoset svaki po jedna.
-Cao picke!
Iz potoka.Rukama.Po stijeni vidim.Vir me vuce.Stijena po rukama bode.Vristim.U napad.Adnan.Meni.Ehom.
Odgovara.I glavom u stijenu.Glavom u hrid.Jezikom.Krv.U grafite bojim.A hrid mi na jeziku grafitima vraca.Ocima ka vrhu.Srce ih prati.I ruke bi gore.Al`prepone duboko u potoku vriste.I nazad do njih.Mesom ih dojim.Da meso opet u meso ubode.
-Cao picke!
Meso boli.Crveno place.Ono bi palo.Bijelo mu ne da.Kamenje tuca.Suzama mrvi.Meso bi dole.Kamen mu ne da.
Zeli se mrvit.U pijesak pretvorit.Ribice male na sebi gnijezdit.Jatom se podic.Virove ronit.Prahu se vratit.Bijelim obojit.Nikada vise kamenom ne bit.
-Cao picke!
Idi po bol.Idi kroz meso.Uberi vrelo.Uberi za Bambi.Poderi za Bambi.Krv za Bambi.Krv po Bambi.Polozi Bambi.
Rasjeci Bambi.Mesom u Bambi.Ocnjak u Bambi.Kapaj u Bambi.Milost za Bambi.Nedaj za Bambi.Milost za Bambi.
Krv je za Bambi.Da porodis Bambi.
-Cao picke!
I stijena je mirno kraj linije legla.Vir joj sklupcan kraj nogu cuci.Bijelo je ribicama naikrilo hrid.Meso se mesu usnama dalo.
-Cao picke!
Potok mi prepone jezikom pere.Meso mu moje desni golica.Po krajnicima.Srecom povraca.Ustima potok u usta vraca.Da i meso okusi srecu sto povraca.Meso je mesu najbolji drug.Meso je mesu jedina sreca.
-Cao picke!
Nisu picke.Tako su ih zvali oni sto smo ih puzati naucili.Tako su ih zvali.Oni sto su nam paketice izrucili.
-Cao picke!
Nisu picke.Lezale su mirno znojem zasuskane.Hridima.Meko.Meso nam krile.I lezali smo.Ocrtani bijelim.Sanjali nismo.Mislili nismo.Nismo.Na sutra.Sutra je daleko.Citavu noc daleko.
-Cao picke!
A picke su prave.Picke sto trce.Puzati uce.Picke su prave.Srecom nas doje.Sankice voze.Cestama jure.Paketice nose.Djecu vesele.A djeteta dva.Adnan i ja.
-Cao picke!
Post je objavljen 04.12.2007. u 14:03 sati.