Marketing
povratak starim mukama ili novi početak ???
ovaj vikend natjerao me da razmislim o nekim stvarima,o nekim svojim naglim reakcijama.u posljednjih mjesec dana pogresno sam napala dosta ljudi.u glavi sam imala neke brije da su svi protiv mene,da me iskoristavaju...isto tako odlucila sam prekinuti sve veze s bivsim,zaboraviti ga,isto sam zabrijala da mu uopće nije stalo,da me iskoristava iako je puno puta dokazao da mu je stalo.nesto mi je govorilo da ću ga ovaj vikend sresti i trebat se suočit s njim nakon svih onih ruznih rijeci sta sam mu uputila.i predosjećaj me nije prevario.dok smo čekali cijela ekipa jednog frenda da dođe sa šljakanja,ja sam onako optimistično pjevala kraljicu:
stvarno sam dobro i sebe i druge uvjerila da sam jaka i stvarno sam bila...dok u daljini nisam ugledala njega.koliko god sam i dalje ponavljala da sam jaka i tjerala se da pjevam i nije mi bilo do pjesme...sta je najgore bila sam potpuno trijezna,inace mi alkohol bar malo hrabrosti ulije.samo sam se u sebi molila da ne dođe do nas ali uzalud.dosao je i pozdravio svih a ja glupaca okrenula se ledjima i sagnula glavu,nisam imala pojma sta napraviti,ko malo dijete sam se ponasala.i mislim si ajd mozda se meni nece obracati ali ne,on za razliku od mene ima kulture(to je bio komentar drustva).dosao je,pruzio mi ruku,pitao kako je...a kako bi bilo,pogotovo sad kad si ti tu-pomislila sam...promrljala sam samo:a ide...i on je otisao...bar u fitickom smislu,u glavi mi je bio cijelu vecer.i koliko god sam se super zabavljala i sve nesto je falilo,misli su mi lutale ali rekla sam si da necu posustat i pobit sve moje rijeci(koje su bile pogresne,i zalila sam sta sam ih uopće bila uputila njemu,zalila sam sta sam uopće mogla takvo sto mu napisat)...i tjerala sam se,zapravo drugi su me tjerali da zivnem(hvala toni,ali hvala i cijeloj ekipi koja mi nije dopustila da potonem).redale su se votka za votkom ali nisam bila pijana,stalno sam bila u pokretu pa valjda zato...jedna frendica mi je rekla da mu posaljem por ali ja tvrdoglava kakva jesam rekla necu iako sam duboko u sebi htjela.i na kraju veceri i poslala sam mu por ali nista preosobno,samo sam pitala gdje je.ali bilo je prekasno vec je bio kuci.odlucila sam sutradan pravit se kao da neznam za tu poruku,da se nesjecam,da sam bila prepijana.u nedjelju popodne smo se culi.i ja i on pravili smo se najprije malo ludi...onda sam ga pitala sta bi on napravio da je pogresno reko nesto u afektu i povrijedio neku osobu a sad da zali.rekao je da nezna,ispricao se...i rekla ja a sta da isprika nije dovoljna i dal bi bilo dovoljno uz ispriku da kazem kako sam imala neku groznu fazu u kojoj nije bila samo ta osoba kriva mi za sve vec i jos neki,faza u kojoj sam krivo brijala...kaze on da bi to bilo dovoljno i da misli da bi mi ta osoba oprostila.i napisem ja njemu kako mi je zao zbog one poruke koju sam mu poslala,a razloge sad zna...on odg da sam mu to mogla i prije rec direktno,da je brijo ko zna o kome se to radi.i pitam ja ako mi je oprosteno,a on napise :recimo.ma sta recimo,il je il nije...joj...i pitam sta bi trebala ucinit da mi skroz oprosti,a on kaze da ću na vrijeme saznat.i s tim sve u svoje vrijeme navlacio me dobrih pola sata dok mu nisam rekla da moram ucit,da me cekaju 2 jedinice za ispravit a dok me to ubija sigurno necu ucit.moram ja malo ucjenjivat...i pita on sta radim u petak navecer.nemam nikakvih planova...kaze da će doć do mene pa ce mi rec kako da se iskupim,poznavajuci njega ili ce smislit neku totalnu glupost il me zajebava.pitam ja njega sta cemo se i mi pretvorit u starceke i vikende doma provodit i kao sta cemo uopće kod mene,a on odgovorio da ćemo vidjeti kako će se večer razvijati.i opet sam pala na muškarca,koliko god sebi tupila da sam jaka i da uzivam u svojoj slobodi...zanimalo me jos nesto pa sam ga pitala da ako to rijesimo,ima li uopće sve to smisla, postoji li uopće vise sansa za nas dvoje.odgovorio je kako postoji...to mi je bilo dovoljno...i ponovo sam sva zaludjena i ponovo sam pregazila svoju riječ,ali čak mi i nije žao jer ovo zadnje sta sam mu poslsala,to kako sam se ponasala,to je bila moja greska i nepravedno sam se na njemu,osobi do koje mi je jako stalo iskalila zbog nekih drugih ljudi.a njega sam nekad optuzivala kako samo slusa druge i kako je stalno pod necijim utjecajem...sad mi se to obilo o glavu..ali nije bitno sad...nadam se da će sve napokon doć na svoje i da ću skupit hrabrosti s njim potpuno iskreno razgovarat a ne izmotavat se ko uvijek i bjezat od osjećaja koji su postali sve dublji...opet mi nesto u glavi govori:ma kakvi osjecaji,moram uzivati dok sam jos mlada,sta ce mi to...a s druge strane voljela bih se malo smiriti,pronaći neku sigurnu luku.mislim da ovaj put neću slušat to šta mi govori da bježim od njega,mislim da ću se prepustiti i napokon i sebi i njemu sve priznati pa kud puklo-puklo.
Myspace Layouts
Post je objavljen 03.12.2007. u 16:22 sati.