Marketing
JOY DIVISION - ja ih obožavam i mogao bi pisati o njima danima.al neću.već je dovoljno poslušat njihovu glazbu,pogledat u oči Janu i sve je rečeno.obožavam ih od prvog slušanja 1981.
Znamo ih svi više manje,al znak pažnje ipak zaslužuju jer je upravo preko njih počeela cijela subkultura.
WARSHAW - NAZI
Jedne proljetne večeri 1977.,dok je zrakom još mirisalo na sexpistolanski"Anarhy Tour" i mladi englesi još sasvim pomučeni od "pijavice punk" u "Electric Circus-u" u Mancesteru na scenu se popela jedna od masu grupa rođeni na šini di Rotten & Co.,i Warshaw,sastojeći se od članova Peter Hook(bas),Bernard Diken(gitara),Jan Curtis(glas),i Tony Tobac(bubanj).na početku 70.god.,bernard i Peter odlazili su u club"pip`s"gdje se puštao funky,soul i ska.Njihov interes je bio još daleko da bi osnovali band:"išli smo u "Pip`s"samo da bi našli nekoga za razgovarati.ricorda Diken-"iako bi na kraju ostali sami nas dvoje jer nebi našli nikog."Vjerojatno nismo imali taj magnetizam.
Prije nego su se Diken i i Peter spojili s Curtisom dali su život "Warshaw"- što se desilo negdje 1978.godine-prvo muzičko iskustvo imali su u grupi "Stiff Kittens",sa Terry Masonom na bubnjevima(ovako glupo ime im je dala jedna frendica).Sa dolaskom Macclesfilda od Jan Curtisa,koji je poznavao Hook-a i Dikena još iz škole,Terry Mason ostavlja bubnjeve i uzima ulogu menađera novorođenog benda.tada se rodio JOY DIVISION,o kojima mogu još dodati djelić jedne njihove poezije ;
"...Existence - well what does it matter?
In exist on the best terms I can
The past is now part of my future
The present is well out of hand
Heart and soule,one will burn
One will burn,one will burn
Heart and soul,one will burn..."
Dakle govorimo o poeziji Jana curtisa koji je imao i te kakvih problema sa samim sobom,a sve je to interpretacijom njegovih poezija i frenetičnim,quazi shizofreničnim nastupima opravdao.I LOVE JOY DIVISION
OVAKO JE zRINKA OPISALA FILM I JOJEVCE
Ian Curtis riječju i slikom
Knjiga koju su godinama iščekivali brojni Curtisovi obožavatelji poslužila je kao predložak za film 'Control' koji gledamo na ZFF-u.
Ian Curtis riječju i slikom
Brojni muzikoljupci na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu dočekali su pravu poslasticu – Control - filmski portret problematičnog pjevača grupe Joy Division, Iana Curtisa.
Crno bijela priča redatelja Antona Corbijna, inače velikog obožavatelja benda, koji je još 1988. godine režirao spot za pjesmu 'Atmosphere' i koji je u velikom djelu sam financirao produkciju ovog filma, prikazuje Ianov pjevački uspon i privatni pad, od njegove 17. godine do smrti, 18. svibnja 1980.
Scenarij za film, kojeg su nakon premijere u Cannesu dočekale brojne pohvale, a nakon čega su uslijedile i nagrade na nekoliko filmskih festivala, napravljen je prema predlošku knjige Touching From A Distance Curtisove udovice Deborah. No, scenarist Matt Greenhalg želio je još dublje ući u Curtisovu intimu, te mu je kao jednom od rijethih uspjelo dogovoriti intervju s Curtisovovom ljubavnicom Annik Honore, koja je ispričala i njihovu ljubavnu priču, što je također prikazano u filmu.
Control je prije svega intimna priča o životu i ljubavi(ma) prerano izgubljenog bolesnog mladića (Ian je počinio samoubojstvo vješanjem s nepune 24 godine) koji je pozornost javnosti privukao upravo onim problemima koji su ga na kraju, paradoksalno, i koštali života.
Control, trailer, r: Anton Corbijn
A koliko su život i ljudski odnosi često ironičan splet okolonosti, najviše dokazuje Touching From A Distance. Izdanu 1995., 15 godina nakon Ianove smrti, knjigu su željno dočekali brojni Curtisovi obožavatelji, koji su godinama iščekivali odgovore na brojna pitanja i uvid u pjevačev privatni život, koji zbog kratkog vremena popularnosti nije stigao biti detaljno seciran po medijima. No, mnogi su, pročitavši biografiju prepunu naizgled kontradiktornih izjava, opisa i osjećaja napali Ianovu udovicu tvrdeći da očito nije poznavala 'temu djela' i da osoba koju oni poznaju iz pjesama i tekstova nema veze s 'onim' što je ona opisala. A Deborah nije štedjela Iana, svoju prvu i najveću ljubav...
Ian je tako opisan kao djelomičan rasist i torijevac, te samodostatan i sebičan strastveni pušač, opsjednut kontrolom. No, istovremeno je bio gotovo naivno velikodušan, ljubazan i uvijek spreman pomoći svima kojima je to bilo potrebno. U ovoj iskrenoj ispovijesti Deborah je ipak ostavila mjesta za osobnu intimu, te je knjigu prvenstveno posvetila liku i djelu Iana Curtisa; ali iz pozicije tinejdžerske prijateljice, supruge i majke njihove kćeri Natalie. Iako je više između redaka nego u samom opisu osjećaja čitljiva bol i ljutnja koju je osjećala zbog njegova preljuba i samoubojstva, Deborah je definitivno bila najkvalificiranija osoba za opis Iana, što su potvrdili svi njegovi prijatelji, kolege i obitelj.
Koristeći se jednostavnim prohodnim stilom i dobro odabranim citatima Ianu bliskih osoba, Deborah je kronološki opisala njegov, ali i njihov zajednički kratki život, ubacujući detalje nepoznate javnosti. Sama je izjavila da je često imala osjećaj da tek glumi ulogu u drami koja je predstavljala život njezinog supruga, a koji je, sudeći po knjizi, bio dovoljno zanimljiv da zainteresira i mnoge koji inače nisu skloni tamnim notama Joy Divisiona.
Primjerice, nevjerojatna je činjenica da je Ian obolio od epilepsije nakon što je neko vrijeme na poslu mahnito proučavao sve o toj bolesti, kao i njegova opsjednutost smrtima poznatih mladih osoba, kojima se i sam pridružio. Osjećaj da u životu postoji nešto više, što on želi i može postići prihvatio je od svoje tete Nell, dok je ljubav prema pisanju naslijedio od oca koji je napisao nekoliko neobjavljenih drama. Osim uvida u jednu tužnu ljubavnu priču, knjiga nudi i podrobne opise neimaštine u kojoj je mladi bračni par živio nakon vjenčanja (do kojeg je došlo kad je Deborah imala tek 18, a Ian 19 godina) te vjeran prikaz loših socijalnih prilika cijelog jednog sloja engleskog društva u drugoj polovici 1970-ih godina.
Iako Touching From A Distance (stih iz pjesme 'Transmission') ne nudi konačno rješenje enigmatične smrti karizmatičnog pjevača, zajedno s filmom Control (referenca na naziv pjesme 'She's Lost Control') daje dobar uvid u njegov život i ono najbolje što je za sobom ostavio – glazbu i čistu poeziju....
Zrinka Bertović
23.10.2007.
JA BRIJEM DA FILM NIJE UPOLA DOBAR KAO KNJIGA "TAMA U PREDJELU DUŠE"
A sada da vam malo slikovno pokažem što se zbivalo s bendom Joy DIvision i čak frenetički i epileptički napadi Jana na bini.Iskreno nije mu život bio bajan.Nije mogao izdržati sve te glasove i previđanja te si je na koncu oduzeo život.
DISKOGRAFIJU vam ne moram pisati jer je svi dobro znaju,jedino ako netko izrazi želju da bi vidio slike omota.mislim da je nepotrebno.Njihov nastup,njihova poezija ušla je u vječnost
"...When figures from the past stand tall
And mocking voices ring the hell
Imperialistic house of prayer
Conquistadores who took their share
And keep calling me
They keep calling me
They keep calling me..."
E
Post je objavljen 03.12.2007. u 09:31 sati.
