Marketing
Uz početak Došašća...
U danima i tjednima Došašća pogled nam postaje drugačiji, nježnost se uvlači u naš život. Osjetila postaju istančanija, prožeti smo nečim što nas čini suptilnijim, što u nama budi čežnju koja adventskim hodom biva sve jača i veća. Osjećamo potrebu da se sve više okrenemo unutarnjem životu.
Moj život se usporava, osjećam silnu želju za nečim što treba mojoj duši i mojem srcu. Za neke sam možda odveć sentimentalna, ali to su moji osjećaji koji u meni rađaju želju da krenem na put u nepoznato čiji je konačan cilj još uvijek obavijen maglom, nejasan, tajanstven...
Sve što je oko mene "uočljivo", manje me zaokuplja. Ne zadovoljavaju me reklame, šarene lampice koje trepere ulicama grada, rasvjetljeni trgovi, prenatrpani i kičasti izlozi, trčanje po trgovinama, ruke pune poklona... Želim poći u avanturu, i to s Njim te radosna srca tiho i polako koračati u svitanje na mise zornice jer Došašće zove na život, a Isus utjelovljuje Božji poziv. On se rađa, dolazi, postaje čovjekom, spušta se na našu ljudsku razinu.
Jesmo li spremni odgovoriti na Njegov poziv? Na poziv života s Njim? Želimo li napustiti dobro poznati i uhodani ritam sadašnjeg života? Imamo li hrabrosti za samoću u kojoj ćemo se pitati zašto smo krenuli takvim putem?
Ne želim Isusu reći ne, jer On mi daruje život koji moram živjeti, kušati s radošću i smijehom, tjeskobom i suzom, suočiti se sa svjetlom i tamnom stranom života. Njemu je poznato sve što doživljavam i što ću doživjeti na tom putu. Skupa ćemo se smijati i radovati. Nije mu strana ni tuga ni osamljenost ni napuštenost, čak ni u najtežim trenucima On se ne udaljava, ne bježi.
Na početku Došašća osvrnimo se na naše zablude, neispunjena očekivanja, našu svakodnevnicu, rutinu koja nas opterećuje i neispunjava, te vodi u stanje rezignacije. Osvrnimo se, ne sa željom da zdvajamo nad takvim životom, ne da kružimo mučnim pitanjima oko sebe sama, nego priznajmo da ljudi ne mogu ispuniti sva naša očekivanja i da trakav život budi u nama čežnju za Bogom, usmjerava nas Bogu, a On je jedini beskraj u kojem možemo živjeti. Bog svojim silaskom u čovječji život preobražava prosječnost naših života.
Stoga, svetkujmo Došašće! Jednostavno, odvojimo koji trenutak u predbožićnoj jurnjavi, navratimo u crkvu, sjednimo u tihi, polumračni kutak i dok se adventska svijeća svojom svjetlošću poigrava sjenama na našem licu, osluškujmo život u nama koji se budi, mijenja. Osluškujmo čežnju u našim srcima.
Sretan i blagoslovljen adventski hod!
s. Angela Lovrić
Post je objavljen 02.12.2007. u 00:25 sati.