Marketing
Gdje sam tu ja? Tražim...
Što ja to radim ljudima? Zašto to radim? To nisam ja.
Samo sam zbunjena. Puno, puno zbunjena. Ne znam gdje sam, kome da se obratim, što da učinim? Sama sebi stvaram probleme bez kojih sam mogla proći.
Ima ta jedna želja koju molim od neba. Ali nikako da se ostvari. Pa je ja tražim sama. Na puno mjesta i svjetova. I očito je tražim na krivim mjestima. Jer ova potraga me čini samo još zbunjenijom i stvara mi samo veći kaos u glavi. Ne želim to više.
Zapravo ja znam što sam htjela, ali to sad nije moguće, pa… Sto ladica i pretinaca! Neke su nesigurno napola otvorene, što je problem. Bilo bi bolje da su zatvorene. A ona koja mi treba je zaključana. Fucking shit!
Ups! Počelo mi je svašta izlazit iz usta u zadnje vrijeme. U tom trenu se osjećam slobodna jer izbacim dio tog negativnog iz sebe, ali ne volim beštimat, osobito kad mi prijeđe u naviku. Nisam takva. Moram prestat radit stvari koje ne odražavaju pravu mene i predstavljaju me u krivom svjetlu. (Ovo je napredak! Imam odluku broj 1!)
Da li je ovo osveta a da i ne znam da je? Čisto ne vjerujem da bi se oni ovako osjećali u ovoj situaciji. Njima bi to bila igra, žongliranje lopticama. Sad ću ovu, pa onda malo drugu, a kad mi bude dosadno možda i onu treću. To bi ih veselilo i zabavljalo. Nekad bi pomislili da su se odlučili, dali nadu, pa onda odustali…jer to ipak nije ono što traže.
Zašto onda mene takva situacija ne zabavlja?
Nije užitak osvećivati se na osobama koje ti nisu ništa učinile. Zato ovu ne priznajem. Ovo je mučenje kazna meni. I neka je!
Isti onaj nered koji imam u sobi mi je trenutno u glavi. Iako to redovito čistim jer me mama učila da budem uredna djevojčica, uvijek se iznova pojavi.
Mušice mi lete u glavi i svaki put iznova udaraju u zid jer se ne uče na greškama. Glupače!
Post je objavljen 02.12.2007. u 20:45 sati.