Izbori su prošli, dosta mi je politike i pokušavam se (bezuspješno) otrgnuti iz njenog željeznog zagrljaja. Nadao sam se da će novi post biti vedar i zabavan ali me tjedan za nama natjerao da promijenim temu.
Tragičan slučaj dvostrukog samoubojstva djevojčica na Rabu, šokirao me kao i sve u Hrvatskoj. No, ono što me je još više zaprepastilo bilo je ponašanje medija u toj tragediji. Neki su mediji objavili imena i prezimena tih djevojčica što je bilo, najblaže rečeno, degutantno i nevjerojatno okrutno.
Nakon tog incidenta odjednom mi je iskrsnula gomila pitanja: da li je to bilo slučajno ili namjerno? Što se to događa s medijima u Hrvatskoj? Jeste li primjetili da su udarne vijesti uvijek iz crne kronike? Da li je život zaista tako crn? Zar više nema ničega lijepog i pozitivnog? Zar ni u smrti nema dostojanstva? Da li je sve to smišljena manipulacija i ako jest koja je njena svrha? Tko nam to radi?
Oni malo stariji će se sjetiti da su još nedavno vijesti iz rubrike crna kronika uvijek bile vijesti druge kategorije i nekako rezervirane za publiku nižeg obrazovnog, socijalnog statusa. Crna kronika, događaji i akteri u njoj bili su tu, oko nas, ali obični ljudi se nisu opterećivali činjenicom da je Štef ubio Juru sjekirom nakon cjelodnevne pijanke u klijeti ili da je taj dan u prometu poginulo troje ljudi ili... Bili smo svjesni toga ali život je bio negdje drugdje, crnjaci su bili "out". Danas je crnilo "in" i pitam se zašto. Danas bi Štef bio junak naslovnica i prva vijest u TV dnevnicima, bio bi "junak" raznih Istraga (nisam siguran da se tako zove ta emisija jer ju ne gledam) i dobio bi svojih pet minuta slave. Da li je to zbog rata koji nas je navikao na stradanja, smrt, nasilje i učinio nas time neosjetljivim na patnju i bol? Zašto je heroj Štef ili dvije nesretne djevojčice ili onaj jadnik kojeg je pregazilo pet (5) automobila i čije su dijelove tijela neki portali objavili na svojim stranicama? Zašto nije heroj netko tko je učinio nešto dobro, pomogao nekome ili na bilo koji način učinio nešto pozitivno? Siguran sam da se svaki dan događaju velike i humane stvari ali heroji iz tih priča ostaju anonimni i za njih nikada nećemo saznati. I to je život! I to u svom najljepšem i najhumanijem obliku.Zašto ga ignoriramo?
Znam, neki će reći da to ne prodaje novine, da ih prodaju crnjaci ali ja se s time ne slažem jer to jednostavno nije točno. Ne poznajem nikoga tko uživa u gledanju tragedija i svi bi se složili sa mnom. Uostalom, zapitajte sami sebe!
Možda će i neki reći "ma nema veze, ja to ni ne primjetim" ali to nažalost nije točno jer se sve informacije koje primamo spremaju u našu podsvijest i kad tad nam ta podsvijest proradi i to obično na način na koji nam se namanje sviđa. Pitajte bilo kojeg psihijatra ili psihologa i vidjet ćete što će vam reći. Kakav je utjecaj na našu djecu i mlade i koje će biti posljedice u budućnosti?
Zamislite da nas posjete vanzemaljci, dolete u blizinu Zemlje i negdje gore kažu: hajdemo se malo uštekati u njihove komunikacijske sustave da vidimo gdje smo došli. Ovako iz daljine planeta se čini prekrasna i sigurno je lijepo živjeti na njoj, a stanovnici su sretni i miroljubivi. I uštekaju se!
Imali bi što i vidjeti, prirodne katastrofe, nasilje, ratove, masovna ubojstva, glad i politiku. Zar je to zaista sve?
Post je objavljen 02.12.2007. u 19:38 sati.