Marketing
Lies
Vjetar otvara vrata. Ne zelim gledati ono sto stoji predamnom. Ne mogu se jos suociti s tim. Jos se nisam uspjela dignuti na noge. Znam da je to moja realnost, moja buducnost, ali i moja tuga. Napustaju me sjecanja. Napustaju me davni dani. Napustaju me uspomene. Sve odlazi. Tiho, ali odlazi.
Boli me sto se sve pormijenilo, sto sve nestaje i sto sve pada u zaborav. Svi oni dani kad sam zivjela u svijetu bajki ruse se jer je to bila samo jedna velika laz koja me sad rastura. Svi oni osmijesi i sretni trenuci nisu bili ono sto su se cinili. Sve sto se cinilo dobrim nije bilo dobro.
Tesko je zivjeti u lazima, a mene su pratile vec godinama sve dok nesto nije puklo i istina je dosla na vidjelo. Znala sam, ali nisam je mogla prihvatiti. Nisam se mogla pomiriti s njom. Ni sad jos ne mogu u potpunosti. Nastojim sve skriti, zakljucati u sebi da to nitko ne vidi, ali ne uspijevam. Postalo je preocito.
Drugima mogu lagati da nisam slomljena, drugima se mogu smijesiti iako izunutra umirem, drugima ne moram nista reci, ali znam da samoj sebi ne mogu lagati, da se ne mogu zavaravati. Cinjenica je da me boli, da me razara, da ja vise ne mogu biti ono sto sam bila, ali za druge i dalje zelim biti ona stara ma, koliko god mi tesko bilo.
Mrzim to raskrizje koje nas razdvaja..
Post je objavljen 02.12.2007. u 14:01 sati.