knez sigmund sjedio je potišten na obali jezera...
suddenly sigmund hears the flutter
of wings, and a group of wild swans flies across the moon ... sigmund
is astounded to see that their leader is part swan and part woman --
unfortunately, divided lengthwise. she enchants sigmund, who is
careful not to make any poultry jokes. (woody allen)
– koprcam se i ja, sigmunde…
s obzirom na to da se u neku ruku mogu poistovijetiti s glavnim likom u adaptaciji, evo vam jedan od mojih uncut snova. pomislih, prilično dobar početak za pisanje. pardon, žvrljanje. što manje inhibicija, što više nebuloza. nađu se poruke (i) u ludilu. (s)misao u besmislu.
ne znam ni kako sam se susrela baš s tom kadom, ni zašto je baš takva kakva je, al’ eto, srele smo se, valjda je tako moralo biti. stara izguljena kada s onim katastrofalnim emajlom kakav su imale naše bake, a s kakvim sam se zabavljala u trulom kupatilu kad sam nedavno završila u zatv...u bolnici, gdje sam tu vražju kadu izbjegavala tri dana i svim mogućim sredstvima (milijunima vlažnih maramica i antibakterijskom opremom) pokušavala odgoditi bliski susret s istom (k’o da je đavolji odvjetnik ili kakva nezadovoljna tajnica) da bih joj se na kraju morala prepustiti jer sam zaglavila na tom kontaminiranom mjestu i morala mu se što prije prilagoditi. i tako sam se i ja smočila u onome sto me zapravo može zaraziti. neću koristiti medicinske izraze, kojima btw prilično dobro baratam, jer se stilski baš i ne bi uklopili u ovaj kontekst (iako jezik znanosti...onaj hladni empirijski internacionalni logički...zna biti iznenađujuće poetski). bilo kako bilo, baš kad sam zaboravila na čari hpv-kade, vratila mi se u snovima. da me progoni. da me dokrajči.
bila je stara i izguljena. kao bakina. ali to je ujedno bila jacuzzi kada! imala je u sebi prišarafljen jedan prebizaran glavni prekidač (koji izgleda kao prekidač za svjetlo), a koji me baš i nije interesirao, i četiri veoma klimava ``mode`` prekidača (nazovimo ih tako) sa sumnjivom izolacijom (nameće se pomisao kako je kada istočnoeuropskog porijekla.).
e ta četiri su mi zanimljiva. ne znam zašto, ali uvrtjela sam si film u glavi da svaki prekidač mogu ``programirati``. točnije, da mogu birati razinu vode i način hidromasaže samo pritiskom na jedan od prekidača. to je zapravo i bilo moguće na samom početku, pri samom punjenju kade. pritisnula sam jedan prekidač i kada je bila posve puna, pritisnula sam drugi (i istovremeno poželjela malo nižu razinu vode) i, gle čuda (!), razina vode i način masaže promijenili su se na željene (a podcjenjivala sam tu olupinu.)...
SVE DOK NISAM UŠLA U VODU. modeovi se više nisu mogli mijenjati. ja sam pritiskala, a kada se samo lagano tresla. jer...rekoh...pravili su je bugari, a sklepana je od sumnjivih dijelova.
poželjela sam igru s mjehurićima (jer ipak je to jacuzzi pa kad je bal nek’ je bal...da, znam, kakav bal...), međutim prekidači nisu nikako funkcionirali, vode bi bilo ili previše ili premalo (razina je opasno fluktuirala), a mjehurići prilično siromašni pa je masažni efekt izostao. džizs...
i onda sam osjetila neopisiv strah jer se kada tresla sve više i više, a voda je zapljuskivala prekidače i bilo je samo pitanje vremena kada će me stresti struja.
sad se pitam zašto sam uopće usla u tu nesigurnu kadu... i na kraju se nisam ni pošteno okupala... ali to se nisam pitala dok sam bila u njoj. ne znam zašto mi je bila toliko bitna. ne sjećam se prostorije, nije u njoj bilo ničega osim kade, ne sjećam se vanjskog svijeta, nije u njemu bilo ničega osim ove prostorije. samo ta građevina, samo pločice, ja i kada... a kamo ću onda ako ne u kadu?...
uglavnom, zapljuskivanje me plašilo i izvadila sam čep iz odvoda ne bi li se smanjio nivo vode, ali voda nikako nije otjecala. kada zuji, a pod mojim nogama više nije čvrsta, već nestabilno meka kao da stojim u plastičnoj boci, a ne u kadi. a onda se stvorio...netko (nitko značajan da bih mu primijetila lice), otvorio vrata pokrajnje prostorije, i tamo se našla neka tuka koja je cijelo vrijeme svojim biciklom ili čime već nehotice pritiskala gumenu cijev odvoda. ja vičem: ``voda ne odlazi!`` i ona se konačno makne. fiju! zadnja kap znoja niz leđa. voda ipak odlazi. olakšanje. glupa kada. konačno sam mirna...
...ili ne. you can check out any time you like, but you can never leave. odmah je uslijedio sljedeći san. još više uznemirujuć. sanjala sam da sanjam. o tome ne mogu, zbunjuje me više od ove kade.
Post je objavljen 02.12.2007. u 12:20 sati.