Marketing
Uživo s pozornice.
Padam.
Zemlja dodiruje moja koljena.
Zastori se spuštaju.
Bacam posljednji pogled na stranu mi publiku.
Mrak.
Liječi li samoća operušana krila?
...
Gubim se.
Je li to samo bljesak uspomene?
Ili, napušteni koraci davno minulih sjećanja?
...
Osvrtanje. Pogled iza ramena.
Pada li prašina na korice izgubljenih knjiga?
...
Nebo je plavo.
Osmijeh odzvanja u tišini.
U daljini, tamo negdje, duga odlazi u beskraj.
...
Riječi, samo riječi.
Ponekad je tako dosadno.
Leti, padaj, diži se.
Neizvjesnost.
Treptaj.
...
I ponovno odlazim.
Ni nebo nema granica.
Kist je u rukama,
iskušavam novo zrnce sudbine.
Post je objavljen 30.11.2007. u 15:14 sati.