Sukladno trendu kopiranja stranačkih ponašanja naprednih europskih demokracija, kod nas već nekoliko godina neizbježnu ulogu igraju, nevoljko nazivani glasnogovornicima, različiti politički PR (public relations) eksperti, spin doctori, marketing manageri i slični uljepšivači sive boje hrvatske političke scene. Kada u nekom području ne postoji tradicija, škola, referentna točka ili barem nekakva vrsta javnog ocijenjivanja, onda se događa da taj uljepšani i ispeglani (zapravo) glasnogovornik zna izgledati pogubnije od (već) pogubnog predsjednika stranke ili njezina širjeg vodstva.
Kratkim pogledom na najprisutnijeg iz spomenute kaste, opjevanog Ratka Mačeka, prva mi je asocijacija britanska serija Zvonili ste milorde?. Bucmasti obraščići i šarmatni razdjeljak ne odaju mi nikakav dojam kako bi ta osoba trebala biti front-end, isturena i ispeglana verzija čovjeka koji savršeno barata svim mogućim informacijama i prevodi ih na jezik širokih narodnih masa. Njegova je nesreća i u tome što predsjednik njegove stranke mnogo bolje barata medijima i javnim mijenjem nego ovaj koji je specijaliziran i plaćen samo za to usko područje. Rezultat je toga da Maček može sliku jedino poružniti, učiniti smiješnom ili eventualno dodatno zakomplicirati.
Drugi je kardinalni izdanak svoje profesije Goran Trdin, glasnogovornik HSP-a. Nisam upoznat s njegovim stručnim referencama, ali nekoliko njegovih dosadašnjih javnih pojavljivanja stvorili su mi dojam kako gledam prijenos kakvog državničkog pokopa, izvještaj sa mjesta masovne pogibije ili kakovog sličnog neveselog događaja. Osim toga, spomenuti se u krugu svojih stranačkih čelnika pojavljuje u casual izdanju, običnoj T-shirt majici ili kožnjaku, pa se može učiniti kako je zapravo riječ o tjelohranitelju Ante Đapića, a ne nekom tko bi trebao pred kamere.
Svojedobno je SDP za glasnogovornicu imao Aleksandru Kolarić, koja iako školovana za funkciju, definitivno nije dobro primljena kod stroge domaće publike, što je vjerojatno i rezultiralo njezinim napuštanjem ovoga posla.
Ukratko, doslovno kopiranje inozemnih predložaka na domaćem terenu bez korištenja zdravog razuma, može izgledati vrlo nakaradno. Barem po mom mišljenju.
Post je objavljen 30.11.2007. u 13:38 sati.