Članak objavljen u Pustozemaljskim novinama;
„Odavno nam je poznat Sindrom pre-misaonog čovjeka, zarazne psihičke bolesti visoke kontagioznosti i ne sasvim razjašnjene etiologije. Ova je bolest bila oduvijek prisutna u cijelome svijetu, vrlo je nepredvidljiva tijeka, a opasna je zbog mogućnosti epizootije. Zaražen čovjek razgovorom ili pisanjem može ugroziti drugog čovjeka, a tada uz povoljan epizootiološki faktor vremena, taj ugroženi čovjek se konačno i zarazi.
Dakle, ako im čovjek posveti suviše vremena, njegove se misli mogu početi nekontrolirano umnažati, baš kao stanice nekakve zloćudne novotvorine i tada taj isti misaoni, ili bolje rečeno; pre-misaoni čovjek ne može spavati ni kada je najumorniji niti kada je najbolesniji. Misli poprime izobličeni oblik stran njihovom prvotnom stvaraocu, one polako preuzmu tog istog stvaraoca i protiv njegove volje započnu se manifestirati u snu i u javi, a ponekad je upravo zbog njih čovjeku teško razlučiti san od jave. Kada napokon usne, čovjek sanja izopačene snove zbog kojih se budi nekoliko puta prije jutra, što mu dodatno umanjuje radnu sposobnost, zbog čega ne ispašta samo taj čovjek, već i njegovo radno okruženje i njegova obitelj. Misli umaraju čovjeka. Misli ga rastužuju. Čovjek je često obmanut ljepotom svojih misli, dok su one zapravo poput zloćudne novotvorine koja uzima od vlastitog organizma hranjive tvari i energiju, pritom ga čineći slabim i iscrpljenim, trujući ga toksinima zvanim negativnost i pesimizam, odvajajući organizam od zajednice u kojoj je do nedavno živio u skladu s pripadnicima iste, tako da mnogi organizmi bivaju posredno emotivno pogođeni tijekom odvijanja ovog patološkog procesa.
Na Zapadu Puste Zemlje skupina eminentnih znanstvenika koja je godinama proučavala Sindrom pre-misaonog čovjeka razvila je učinkovit profilaktički postupak, koji su nazvali Autozasićenje. Zapravo se radi o prisilnom zasićivanju ljudi njihovim vlastitim mislima, tako da im se deset sati uzastopce grozničavim ritmom projiciraju slike njihovih misli, uspomena, lica prijatelja i poznanika te mjesta na kojima su bili, u posebnoj zvučno izoliranoj kapsuli. Čovjek nakon podvrgavanja tretmanu osjeća mučninu pri samoj pomisli ili primisli, baš kao što alkoholičar nakon uzimanja disulfirama osjeća mučninu uslijed konzumiranja svojeg sredstva ovisnosti te se ne usuđuje misliti, što ga čini zdravijim i podobnijim- jednom riječju ispravnim građaninom Puste Zemlje.
Nakon mnogobrojnih empirijskih istraživanja provedenih na stanovnicima Istoka, na zajedničkoj sjednici WHO-a i OIE-a zaključeno je da je ovakav postupak u potpunosti bezopasan te da će se obavezno provoditi na svim stanovnicima Istoka i Zapada svakih šest mjeseci u profilaktičke svrhe. Pripadnici zajednice koji su prije provedbe ovakvog postupka zaraženi ili ugroženi biti će izolirani od zajednice u najkraćem mogućem roku. U izolaciji će se pokušati provesti intenzivno liječenje povećim dozama Autozasićenja, a ukoliko se liječenje pokaže neuspješnim, pojedinci će biti neškodljivo uklonjeni.
Autozasićenje će već početkom idućeg tjedna biti uvedeno u Zakon o suzbijanju i iskorjenjivanju Sindroma pre-misaonog čovjeka, te se počinje provoditi danom stupanja na snagu istog.
*posvećeno Ženi s Neptuna, koja se puno propitkuje i trudi ne biti sjebana :)
Post je objavljen 29.11.2007. u 13:34 sati.