A ne, nema veze s politikom, jebe me se za politiku i odbijam joj posvetiti svoje vrijeme.
Idem dalje s poslom.
Bio sam pred jedno mjesec dana na dva razgovora za posao, u istoj firmi, zvali su mene da dođem na te razgovore prije nego je uopće izašao natječaj, zvali su mene jer su željeli da radim za njih, zvali su mene jer su znali što znam, i što mogu. Zvali su mene. Nisam ja išao kod njih moliti za posao. Zvali su mene.
Taj posao je dobio momak koji nemam apsolutno nikakvog radnog iskustva unatoč tome što su mene preporučili. Momak je dobio posao jer nema radno iskustvo, jer, školovati će ga ispočetka.
Drago mi je zbog njega. Momak je dobio priliku kakvu sam ja dobio prije skoro 3 godine i nadam se da će je iskoristiti dobro.
Bilo bi sebično od mene biti zavidan. Bilo bi u najmanju ruku pogrešno biti ljut jer eto, nisam prošao. Ipak me jedna stvar smeta pa mislite o meni što god želite. Jer i ja sam samo čovjek i tupog osjećaja se sada ne mogu otresti. Ono što znam, ma koliko to bilo nisko od mene, je da je taj posao dobio netko kvalificiraniji da bi se ja osjećao lakše. Pa neka sam jebeni egoist.
Ali, kao što naslov kaže.. idemo dalje!
Velik sam dečko, nije prvi put da pušim, vjerovatno nije ni posljednji.
Ne sumnjam u svoje mogućnosti i bolju budućnost.
Navikao sam iz svakog poraza izaći jači, barem za pouku. E jebemu mater kakvu pouku da izvučem iz ovoga, ili da ga ne smatram porazom, mogu i to.
Jer eto, idemo dalje, i ne , nema veze s politikom.
Post je objavljen 28.11.2007. u 13:13 sati.