Pod kulom smo,oronulom.
Na uhodu se,moj sine,zla namjernika,
odavde motrilo.A toga je uvijek bilo mnogo.
I kad zvijezdom je przilo;i kad kisom lilo;
ljutom burom vilo...
I isao je glas,nemoj mislit da nije,s kule
na kulu,obazriv,stook...
Evo kamena na kojem smo,ko djeca,
sjedili,cekajuc ramazanski top da pukne;
da se na gozuljskoj dzamiji upale kandilji...
A evo i kuce nase,u njoj si se i ti rodio,
u njoj vise neg igdje sunce stanovase...
Hm,avlija mi se sirom cinila...
A kao da je i put do mutvaka bio duzi...
Ma nesto nije u redu.Zar u mahali
bas nikoga da nas doceka?
("ZLATNIK",Medjugorje 1999.)
Post je objavljen 28.11.2007. u 10:43 sati.