Marketing
Rukavice, kolotečina i gošća
U subotu sam, konačno, završila rukavice mojoj Mikici. Ostala je na 1 paru rukavica, a željela je ovakve bez prstiju. Kako ona ima roza jaknu, a ja imam ostatak roze vune... Ono što me kopkalo bilo je kako i da li mogu prekrasnu mustru šala upotrijebiti za rukavice...
Moram priznati da sam rezultatom zadovoljna. Lijepo sam mustru uklopila u manžetu iz koje su se 2 niza listova protegla preko nadlanice do vrha rukavica. Ono što si zamjeram je da sam se rukovodila uputama za rukavice koje sam plela kad je bila manja pa je razmak između ruba manžete i korjena palca trebao biti veći. Ali nije razlog zbog kojeg bih sve parala. Ipak sam u globalu zadovoljna.
Ono čime nisam u potpunosti zadovoljna je zadovoljstvo životom u kolotečini i svesrdnom nastojanju da u njoj i ostanem. Kad sam bila mlađa uživala sam u nenadanoj promjeni planova, a sad?
Već odavno sam svjesna da sam žrtva kolotečine.
Nije to zato kaj volim mir i dosadu, nego mi, kao malom djetetu, kolotečina pruža sigurnost, zadovoljstvo.
Tako je već uhodana kolotečina:
6:20 ustajanje, pristavljanje vode za kavu, obavljanje kupaone
6:25 zakuhavanje kave
6:30 točenje kave, mužić je već spreman... ispijanje kave i tračanje (djeca spavaju-hihihi)
7:00 mužić odlazi, djeca ustaju, ja se spremam...
oko 16 završavam posao, putujem doma
...uz put obavim pekaru i dućan
do 17:00 sam doma, kuham ručak za sutra
oko17:30 stiže mužić, pijemo podnevnu kavu...
Bavim se instuiranjem vlastite djece, crtanjem u fušu, pisanjem postova ili pletenjem.
Do dugo u noć mogu gledati, meni omiljene, serije svjesna da bum ujutro ko prebita mačka!
Onda dođe petak i ja sam sluđena.
Rastrgana.
Između kave s dragim blogeljicama i ostanka u kolotečini...
Srećom me nešto ipak "gurne" iz ustaljenog reda i ja se s velikim užitkom nađem u ugodnom, veselom, glasnom, dragom društvu!!!
Dobra podloga da s užitkom dočekam subotnje jutro, a i nedjeljno, kad ja dobijem kavu u krevet i uživam u kolotečini.
Kako je red da se šećer ostavi za krja, tako je moja gošća na kraju!
Kad sam se jučer vratila u ured s gableca, čekala me pred vratima. Ušla je sa mnom i bila je jako pristojna i pitoma. Ja je, na žalost, nisam imala čime ponuditi osim finom vodom.
Liznula je (reda radi) par puta, odabrala jednu, netom ispražnjenu, kutiju koja je stajala na suncu i lijepo se smjestila i spavala do mog odlaska s posla... Fotkala sam je mobom.
Ne moram vam objašnjavati kako mi ju je bilo žao ostaviti vani, ali izgledala je sito, mada ne njegovano, pa me pralo da nije nečija mačka...
Da, cura.
Oko 3 mjeseca stara.
Dlaka prašna, vjerojatno buhljava.
Ali pitoma i sita!!!
Proždiralo bi me da nekome mem mačku misleči da se ne brine za nju dovoljno dobro.
Kao da neko pobere s ceste moju djecu jer nisu u "markicama" i osoba je mišljenja da će se o njima bolje brinuti?
Brrrrrrrrrr
Ne smijem ni pomisliti!
Danas je nije bilo.
Susjeda iz zgrade mi je rekla da ju je vidjela jučer i prekjučer...
Valjda je otišla doma (tako volim misliti).
Ipak, čuvam u uredu 2 vrečice JUNIOR hrane i zdjelicu koju sam joj danas ponijela!
Post je objavljen 28.11.2007. u 18:45 sati.