E moj Bože gledam i divim se. Gledam i pokušavam shvatiti. Na koji način opstati danas u ovom okrutnom svijetu, kako se prilagoditi svijetu gdje način života diktira slava, ljepota, novac, ugled. Stvari koje su sve samo ne pozitivne. Ovo tzv. kapitalističko, ma ovo uopće se više ne zna kakvo smo mi društvo, jer miješamo sve vrste ideologija, samo da bi stvorili nekakav prividan idealan svijet. Mentalni sklop ljudi u našoj domovini toliko je čudan i jadan, gledam ovu predizbornu kampanju što se je događala, i sad neka mi netko kaže da smo mi demokratska država. Po čemu to po Ustavu kojeg smo donijeli prije 16 godina, i mijenjali ga nekoliko puta. Po načinu na koji se kod nas biraju i provodi izborna kampanja, mi imamo sve što nitko nema. Tolike podvale tolika kupovanja ljudi, prevare. Sramotno. Mi sami ne znam odrediti što će biti nam temelj i svetinja. Nego kako nam netko drugi kaže tako radimo. Kako smo samo jadni a da to niti vidimo niti shvaćamo. Pa prvi susjedi se isprdavaju s nama u našem dvorištu a kamoli što drugo. Mnogo sam puta rekao ajd taj stariji štih ljudi koji su rođeni i odrasli u onom sistemu, valjda će se jednom maknuti sa scene, pa će doći mladi ljudi, ajme moj Bože jesam se prevario pustili su toliko korjenje da nisu mogli više i umjesto da uče nas mlade poštenom, moralnom i vjerskom načinu života, kakvu oni nama školu daju, kakav prelijepi primjer, a mi mladi ih slijepo slijedimo.Jedna ličnost nam postane kao i vrijeme teokracije, kao komunizam, socijalizma, postajermo utopijsko društvo. Živim u maloj sredini. Gledam mlade svoju generaciju, i mlađe. Kako preživjeti u toj maloj a toliko okrutnoj sredini. Moraš grebsti i rukama i nogama. U velikim gradovima je lakše, tko te tamo zna osim susjeda u zgradi, a u ovim manjim mjestima ne smješ oprostite na izrazu prdnuti u dvorištu da se sutra ne priča o tome. Mene je ovo moje mjesto već 50 puta oženilo, po pričama po mjestu imam već 5- 6 djece, majko moja mila pa što je ovo. Zašto ja ne mogu svoj život živjeti na svoj način kao oni na svoj. Moji ideali su ljubav, vjera, poštenje. A mnogima danas je to jadno sramotno. Kad slušam samo tu mladost, svoje generacije i mlađe, na koji način definiraju ljubav. Njima ljubav je sex i ništa drugo, vjera im je u alkoholu, a poštenje u novčaniku. Moj Bože, kako moja baka zna reći siđi pa vidi. Mislim da bi i ti se prekrstio i rekao što je ovo. Vjerojatno ni Ti nisi očekivao ovakav razvoj svijeta. Toliki lažni proroci najavljuju kraj svijeta, e moj dragi Prijatelju, mislim da bi stvarno i trebao doći jer kome je više ideal života ljubav kojoj si nas učio. Nitko Moj prijatelju se ne drži toga svi pljuju po tome. Rijetki su mladi danas koji će reći izgled je manje bitan, nije važan novac, niti auto. Vrlo su rijetki. Jedna od najvećih zamki koju volim postavit djevokama ne da ih zeznem i isprdam, nego da otkrijem koliko cijeni čovjeka, jednostavno ne govorim gdje su mi roditelji, nego pričam o sebi i selu kojeg ne izmjerno volim uz i ovaj svoj mali grad. I tek nakon toga kažem da su roditelji u njem, ajme kolika lica su promijenila svoj izraz. Katastrofa. Smuči mi se ovaj svijet. Volio sam i još volim jednu osobu koja me nije gledala na taj način, no gdje j ona i što radi ne znam, sjetio sam se nje. No dali se ona sjeti mene, i da li zna da je još uvijek čekam i nadam se njenom povratku. Nadam se još uvijek. U ja malo skrenih sa teme hehe. Hoću samo i s ovim zadnjim reći da ideali danas su toliko loši da je to grozno, da je mladost današnje generacije ušla u tunel pun mraka, koji vodi svemu samo ne dobrome, mi mala nekolicina koja se vodi još onim dobrim idealaima nadam se da ćemo na kraju izaći kao pobjednici iz tog tunela, no ne da izađemo sami nego da i veliki broj drugih mladih povedemo sa sobom i pokažemo im za što vrijedit živjeti boriti se i umrijeti, a to je ona predivna Ljubav.
Post je objavljen 26.11.2007. u 10:55 sati.