Marketing
Oprosti ...
... oprosti mi, ... ako možeš ...
Sve se uvijek sazna, istina uvijek nađe svoj put. Povrijedila sam nekog, sad znam to. Povrijedila sam nekog dovoljno jako da me mrzi, dovoljno duboko da me prezire. I ne krivim je, ima potpuno pravo na to, a ja sam ta koja moram živjeti s time, s tom spoznajom, s tim saznanjem.
Povrijedila sam nekog, ja koja najbolje znam kako je to kad nekome daš svoje srce na dlanu, a on ga zagrize i pusti da krvari ... ja koja najbolje znam kako je to, povrijedila sam nekog ...
Iako nisam učinila ništa, činila sam sve, jer kad zavlada strah, kad se izgubi povjerenje, sruši samopouzdanje, nema tog lijeka, izgovora niti objašnjenja koje može poništiti sve. Nema tog razloga koji može isbrisati prošlost, odvrtiti film na početak i ne dopustiti da se tako nešto uopće dogodi.
Kriva sam, znam da jesam, kriva zbog vlastite sebićnosti, zbog tuđe gluposti. Povrijedila sam nekog i kriva sam zbog tog.
Da kažem, oprosti, nemam kome, da kažem, nisam htjela, nema smisla. Ja sam samo uljez koji je grškom upao u tuđu priču, samo mrlja na papiru kemijske olovke što ispušta tintu.
Nema me više, nisam tu nikada niti bila, samo san ... bez dodira, bez poljubaca, samo fikcija. Al svaki san kad-tad završava, čak ni noćne more ne traju vječno.
Odlazim, nestajem, prestajem, ....
Game over!
Oprosti mi ... oprosti, ako možeš ...
Post je objavljen 24.11.2007. u 12:37 sati.