Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malateta

Marketing

Samo smileeee :)

Evo mene, za početak šaljem jedan veliki osmijeh svim blogerima koji čitaju moje ˝pametne˝ postove... Eto sad mogu krenut, :))). Ovih dana sam radila svašta, ali najljepše provedeno vrijeme mi je bilo uz male bebice. Išla sam posjetit malu susedicu, koja je stara tek 2 tjedna i sestrčninu kćer koja ima sad 3 mjeseca. Šta te klinkice izvlače iz mene, to je čudo. Sva se raznježim kad primim takvo malo, sićušno, nevino stvorenje u naručje. Tek je ugledalo svjetlo dana, još ne razlikuje dobro od zla, ali ti...kakav god bio rastapaš se u njihovoj blizini. Prekrasno! Uživala sam satima uz malu Lanicu, (sestričnina kćer), malena je predivna...a sestrična kaže da mi dobro stoji, haha... Nisam ja još za to iako se u meni pojave novi osjećaji kad sam uz takva mala, slatka bića. Kao da se nešto poigra u meni, najradije bi skakutala od sreće. Tada mi nije teško stajati, hodati, smirivati, pjevati, tepati...ma u tom trenu mogu sve. Heh, uljepšaju mi dan. Ponekad kažem hvala Bogu što imam takvog sićušnog susjedića pa kad padnem ili se rastužim...njegov osmijeh me dočeka. Sad bi mogla pisati o bebicama, o njihovom utjecaju na mene...ali nećuuu. Bio bi to dug postek. Glavno da sam ja happy i da uživam...

Image and video hosting by TinyPic

Stvari su krenule na bolje, anđeo je doletio yes i opet me štiti, zvali su me na razgovor za posao idući tjedan (barem nešto).
Kako vrijeme leti tako zaboravljam da je ˝on˝ bio tu. Neki dan sam ga se sjetila, prolazila sam parkićem i ugledala tu klupicu, gotovo da su mi navrle suze na oči, ali uspjela sam ih zadržati. Nije vrijedno toga. On je daleko i tamo neka i ostane. Mislim da polako postaje samo ˝prolaznik˝ u mom srcu. Dao mi je tolko puno, a tako je kratko bio u mom životu... Sad je kasno za neke promijene, ali mi je drago jer je bio drugačiji. Voljela sam svog bivšeg dečka, uživala u njemu i njegovo ljubavi, ali on je bio nešto posebno... Zasjenio je sve! Hm, opet o njemu, očito moram... valjda to moram izbaciti iz sebe.
Nego da vam kažem, sanjala sam se kako umirem, plakala sam u snu; tamo su bile meni drage osobe, plakali su za mnom. Tolko je bilo realno, strašno! Neke stvari su me šokirale...al eto, to je san, barem znam da se neće ostvariti. Previše volim ovaj život...


Poljubac šaljem SVIMA...



Post je objavljen 23.11.2007. u 17:49 sati.