Politika me u životu uvijek pratila u stopu¨(tnx Mile)!Nije baš da sam nešto naročito bježala od nje ali sam imala neka mjesta utočišta.
Glazba, poezija, kazalište, sport. Sada već svi znate šta je pisac naumio reći :)
Kad sam otišla iz Dervente, sama sam izabrala Zagreb i Hrvatsku. Nije baš neki razuman izbor ali emocionalan jeste. To je za sobom povuklo i konzekvence: navijati za Dinamo (zato što sam u ZG i što mi se jako sviđa ona pjesma), za rukometaše Zagreba (ne pitajte zašto:) ), za Janicu, Ivicu, Gorana, Blanku, ma čak i za Cro Copa iako ne znam šta ima sportski u tom mlaćenju. I, naravno za repke.......odbojka, rukomet, košarka, nogomet, ragbi.......
Kazalište, glazba, umjetnost je individualna stvar-pitanje osobnog ukusa.....- naravno, ako neki eksperimentalni muzičar osvoji neko svjetsko prvenstvo u komponiranju i izvođenju etide za bačene lonce- meni drago...Ali sportovi koji ovise o masama ( zašto inače stadioni sa nekoliko desetaka tisuća mjesta) počinju praviti probleme. Npr. on je izvrstan sportaš, svjetski i ja sam presretna što brani boje moje domovine. On misli da je za domovinu, život, rad- sve zaslužna samo jedna jedina politička opcija. Za mene je ta opcija neprihvatljiva, kao i taj način razmišljanja (jednoumlje?!?).....Bez njega nema uspjeha za moju domovinu u tom aspektu ali on vrijeđa moj način mišljenja i u krajnjoj liniji mene kao osobu- negdje postoji greška!!!!
Post je objavljen 23.11.2007. u 08:48 sati.