...Zasto si rasplela kosu djevojko sto u sutonu ranom koračaš? Obalom rijeke, žalosna i njezna? Zasto su ti oci uplakane crnokosa boginjo? Dok koračaš izgubljena pred divne planinske ljepotice! Zasto ti se pogled zaustavlja na razbuktalim valovima i zasto placem nadjacavas vjetar? Sto sa golih planinskih lanaca donosi i odnosi kisu... Ne, ja neznam, ali slutim da se nesto veliko lomi u tebi kao nekad u meni... Znam, ni jedna djevojka ne place uz jauk vjetra, ako ima sve sto zeli, ako je sretna... Iako bih voljela bar na tren zaustaviti sum svojih tokova ova rijeka! Sada places nisi sretna, jer si sigurno kao i ja voljela plavog covijeka...
Post je objavljen 21.11.2007. u 22:27 sati.