Bila je sretna… Napokon je spoznala što je ljubav, upoznala je njega. Voljela ga je svim srcem, a on je to znao i baš zbog toga iskorištavao njezinu ljubav. Ona se pravila da to ne primjećuje, samo se smiješila i trudila biti sretna, nikom nije dopuštala da vidi njezine suze, tugu. Nije mogla protiv svojih osjećaja, podavala mu se kako i kada je to htio. Nikada se nije bunila što je njemu u potpunosti odgovaralo. Promijenila se, njezin osmijeh nije više bio očaravajući, bio je usiljen. U njenom pogledu se odavala beskrajna tuga, nije više bilo ni traga onoj živahnosti. Ljubav ju je polako ubijala, uništavala na dijelove, a ona nije imala snage da se tome odupre. Imala je ljude koji ju vole, koji joj žele sreću, ali ni oni nisu primijetili kolika je njezina tuga zapravo jaka. Boljelo ju je sve, srce i duša su se razlamali na sitne komadiće. On se i dalje poigravao njome, iako se ona trudila biti hrabra i ne dopustiti mu da je uništi do kraja. Na neki čudan način je osjećala da i ona njemu nešto znači. Možda zbog toga što ju je uvijek sa zanimanjem slušao, razgovarao s njom, zabavljao ju i tješio ju. U takvim trenutcima bila je sretna, no ni to nije dugo trajalo. Uvijek se događalo nešto što ju je ponovno slamalo. Hm..?! Trudila ga se zaboraviti, izbrisati iz svog života. Kada je sve to pomalo prošlo, ona opet postajala sretna, nasmijana i vedra, on se pojavio i uzdrmao ju do temelja. No, ona ga se na nimalo lijep način riješila, rekla mu da ništa ne osjeća prema njemu i da ju ostavi na miru. Nakon još nekoliko neuspjelih pokušaja, on je to i učinio. Ona i dalje pati, no drago joj je što je tako ispalo. Iako, još ga voli, i još dugo će živjeti u njenom srcu i mislima. No, on se naglo spustio na zemlju kada je shvatio da ne može dobiti uvijek ono što želi. To joj je i bilo važno, da on shvati da je i ona samo čovjek kojemu je potrebna ljubav i toplina. Da nije samo igračka koju se može odbaciti čim je se zasiti. On to sve sada zna, i više ništa ni ne pokušava, jer zna ona, boji se da će ga odbiti, a on to ne bi mogao podnijeti. Ne zbog tog što bi ga time povrijedila, nego bi srušila njegov ponos, uništila ego. Najvažnije od svega je da je sama sebi dokazala da je jača od njega, od ljubavi i svih kušnja i da je njemu ipak bilo stalo do nje, iako mu je to oduvijek teško pokazati… I možda jednom ponovno dožive 'ljubav', možda obostranu, a možda on zauvijek ostane samo sjenka koja će pratiti svaki njezin korak i voditi je do samoga dna… Na njenom licu je nakon dugo vremena ponovno blistao osmijeh, odisala je iskrenom radošću, optimizmom koji je nesvjesno utjecao na ljude oko nje... I trebala bi takva još dugo i biti i ne dopustiti nikome da ju uništi i povrijedi do kraja... Jer nitko nije zaslužio vidjeti njezine suze.... Ona pokušava ponovno vjerovati u ljubav...i uspjet će...
Post je objavljen 21.11.2007. u 19:02 sati.