... Moje pjesme su kao bez duse,
u njima se neprestano kule ruse...
Kula ljubavi, kula zivota...
Osjecam ni da zivjeti nije divota...
U svakoj pjesmi ponovo umirem,
kao da uvijek istim putem idem...
Al neka me sjenka stalno prati,
pitam se zasto na mene vrijeme trati?
To nije obicna sjenka sada znam,
ona ceka, strpljivo ceka pjesme da joj dam...
Ona se hrani ljudskom boli,
ona pije suze, pune soli...
Veceras ce dobiti jedan stih,
jos jedan krik sasvim tih:
"U svoje sam pjesme ugradila sebe,
ocaja su pune, ali nisu za tebe,
svaka je pjesma dio mene...
Pero uzmem cim suza krene,
dok spavam ti mi dusu krades,
jer samo za to hrabrosti imas!"
... Ostavi me na miru,
vrati mi moje snove,
zelim biti sama
trazi suze nove!...
Post je objavljen 21.11.2007. u 15:34 sati.