____________________________
Jedini koji će moći vidjeti
mene kroz zamagljena
stakla studenog
prečesto sam šapće moje ime.
Nekim drugim imenom će se zvati
i pokoravat će proteklu vječnost
uvidjevši da sam to zaista druga ja.
Uistinu druga ja.
Tužna je moja ulica otkad
prozori studenog upotpunjuju
monotoniju predodređenu
bezimenošću proteklih snova.
Jedini koji će moći imati
mene kroz zamagljena
stakla studenog
poklanja mi vječnost.
Neporecivu istinu.
____________________________
Želim sve nastaviti ovako kako zapravo i je.
Još me ima dovoljno za sve nadolazeće.
Još me ima dovoljno za pokloniti drugima.
Naravno, samo onima koji uistinu zaslužuju.
My satisfaction.
He is.
He is the one that I adore,
creed of my silent suffocation.
Break this bittersweet spell on me,
lost in the arms of destiny.
Bittersweet
Posežem za svime onim što pripada meni.
Bez oklijevanja kazujem svoje misli.
Ostala sam dijete koje voli hodati cestom
zasutom snijegom.
Za ruku držim posebnog.
Pahulje padaju iz mraka i završavaju na
licu s razvučenim osmijehom.
Kosa prosuta niz ramena.
Sanjam.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 20.11.2007. u 10:46 sati.