Dugo nisam pisala post..
Dugo sam zapostavljala blog..
No, sad imam i više nego veliki razlog napisati post..
Jednostavno moram negdje zapisati svoje osjećaje..
Ovaj post se radi o osobi koja je već godinu dana kao moja krv..
Možda zvuči glupo.. Možda nekima zvuči kao da nemam pravo napisati tako nešto..
No to je ono što ja osjećam i neću to poricati ili pak skrivati..
Tata mi je uvijek govorio- NITKO TI NE MOŽE ODUZETI ZNANJE, OSJEĆAJE I USPOMENE... Sve ti mogu uzeti, sve materijalno.. sve..sve.. ali to ne..
Upravo zato je odnos s nekom osobom do koje nam je stalo jako važan..
I ako se desi nešto loše( iako se uvijek nadamo da se to neće desiti.. a i u većini slučajeva je sve u redu ) znamo da smo barem imali tako dobru plemenitu osobu u svojoj blizini..
Barem se imamo čega sjećati.. znamo da smo obožavali tu osobu.. i BITNO je pokazati osjećaje.. bitno je..
I zato sad ja moram pokazati svoje osjećaje, jer će me inaće sve izjedati..
Upoznala sam Luku prije godinu dana.. Prije nego sam ga upoznala, čula sam o njemu dosta toga.. ali tek kad sam ga upoznala sam shvatila značenje njega kao osobe..
Luka nije običan dječak.. on je odrasla osoba zatočena u tijelu dječaka..
Možda zvuči čudno, nestvarno.. no to je moje mišljenje.. mogla bih poimence
nabrojiti sve odrasle osobe od kojih se on ponaša odraslije.. i ne samo da se ponaša odraslije.. nego ima i takva mišljenja..
Svakim našim susretom ja sam sve bolje bila luda za njim.. neću da se ovo shvati na lrivi način.. bila sam luda za njim kao za osobom.. osobom koju želim upoznati još više..
I još više..
I zato sam nekad bila tužna kad mi nije baš SVAKU tajnu htio reći.. al normalno.. :o)
To je njegovo pravo.. al stvarno sam htjela SVE o njemu znati.
Biti dio njegovog života.. dio svakodnevice..
i dalje to želim..
prije sam napisala da je kao moja krv..
ja ga smatram bratom.. nije mi rođeni brat. I ne pokušavam ja biti njegova ''zamjenska''
sestra, jer to nije moguće.. takve gluposti postoje samo u filmovima..
ja želim biti bliska s njim.. jer imam osjećaj da bi naš odnos mogao biti još bolji nek što je sad..
i bude.. ja se iskreno nadam..
i znam da odrasta.. vidim to.. i jako se promijenio u zadnjih godinu dana.. (ne samo što me po visini totalno prešišao! ) :o)
i želim biti dio njegovog odrastanja..
želim ga gledati kako se pretvara u predivnog, pametnog dečka..
naočitog muškarca..
želim upoznati njegovo društvo koje toliko hvali i voli..
želim igrati tenis s njime..
želim šetati gradom s njime..
želim vidjeti kako konačno svira tu gitaru koju toliko želi..
želim ga voditi na koncerte(naravno, uz dopuštenje njegovih roditelja)..
želim s njim komentirati cure koje mu se sviđaju.. :o)
želim ga ispitivati pred test..
želim vidjeti njegove nove fotografije.. koje su predivne..
želim mu proći prstima kroz tu savršenu kosu..
želim da se opet mlatimo jastucima..
želim da mi se opet smije kako loše vozim aute na kopmu..
želim.. želim .. želim..
i budem.. budem.. BUDEM..
i SIGURNA SAM da će sve biti u redu.. vi koji znate što se desilo već prije njegovoj obitelji, ste valjda svijesni da on ima NAJBOLJEG ANĐELA ČUVARA..
i sigurna sam da taj anđeo neće dopustiti da mu se bilo što dogodi..
a isto tako i mi na Zemlji, nećemo to dopustiti..
Luka, volim te.. znaš to..
Tvoja Ivika
Post je objavljen 20.11.2007. u 00:33 sati.