Svi već znaju da je od ove godine Pazinska jama otvorena za posjetitelje. Evo, sad je po zimi i slobodan ulaz, pa navalite. Manje je, međutim, poznato da je stanje s vodom i nakon izgradnje pročistača povremeno bivalo, blago rečeno užasno. Speleolozi su krajem rujna bili do podzemnog jezera da izvuku čamac i spreme ga za zimu i naišli na najgoru situaciju u zadnjih nekoliko godina. I turisti koji su platili ulaznicu znali su se buniti u Turističkom uredu da jama smrdi, da je voda prljava itd...Pročistač je radio uredno, a voda je bila crna i smrdljiva.
Daleko od očiju javnosti i od medija koji takve stvari znaju bezrazložno zakomplicirati i napuhati stvar se rješavala otprilike ovako: organiziran je tri puta dnevno monitoring na osam točaka koje su bile mogući izvori zagađenja. Nismo uzimali uzorke, već samo fotke. Već nakon par izlazaka na teren shvatili smo da većina onečišćenja dolazi iz oborinske kanalizacije. Kako je spajanje Dršćevke baš bilo u tijeku, nismo pravili oko toga prevelike drame, već smo čekali da se to dovrši, da padne kiša, pa da ponovno dođe suho razdoblje i onda ponovno izašli na teren.
Ono na što smo naišli predegutantno je za ovaj blog, uglavnom, potjecalo je iz gradske klaonice, koja je, doduše spojena na kanalizaciju, ali je ta kanalizacije negdje kod zvonika bila spojena - u oborinske vode.
Radovima početkom studenog, koje je o svom trošku poduzelo komunalno poduzeće, kod zvonika je prespojena kanalizacija klaonice i preusmjerena je na pročistač. Tako mali korak za Pazin, a tako velik za Pazinčicu. Konačno čista voda u Pazinčici i u Jami, čak i za sušna vremena! Konačno ćemo moći u speleoavanture u čisto pazinsko podzemlje! Konačno ćemo bez gas maski moći i do zaboravljenih, a atraktivnih dijelova Pazinčice: do Konopjera, Paši, Pozzo del Frane Puzz i do Hrvackega puča.
Kiša je sada već isprala moguća ranija zagađenja, vodostaj je nizak, pa svi koji žele među prvima posjetiti tu "zaboravljenu zemlju" neka slijede ova uputstva:
Krećemo od Kaštela u Pazinu na "Rimski put". Za one koji ne znaju, put počinje kod žute zgrade u ulici Prilaz Kaštelu, zaobilazi je i okomito na nju se spušta u dolinu Pazinčice. Kada dođemo na najniži dio puta lijevo se odvaja novi (zapravo stari, ali ove godine ponovno prokrčeni) odvojak za Đandamariju. Tim se odvojkom blago spuštamo kroz šumarak i jednostavno slijedimo stazu. Staza na dnu zaobilazi stijenu koju smo prozvali "Mali babin zub" i račva se. Tu krenite lijevim trakom nizbrdo prema potoku i brani koju već odozgo vidite. Nije to prava brana, već tu kabel od struje prelazi preko korita potoka, pa je HEP izveo betonsko pojačanje da im bujica ne odnese kabel. Danas je na tom mjestu bilo vrlo malo vode pa će se sve do prve kiše tu moći prijeći potok, jer vodostaj pada. To je prvo mjesto gdje se za suša Pazinčica prekida. Ive (The Ive) predlaže da na betonsku branu pričvrstimo okomito drvene "coke" po kojima bi se i kad ima vode moglo prijeć potok. Super ideja, još da nam se javi koji dobrovoljac da je realiziramo.
Puč ispod brane zove se Konopjer. Kako mu i samo ime govori, tu se nekad namakala konoplja. Ne indijska, nego tinjanska. Pričaju stari Pazinci da su uglavnom Tinjanci (visoki, brkati sa šeširima) tu dolazili polovinom kolovoza kad je prošla žetva konoplje i petnaestak dana močili konoplju u vodi. Uzvodno nisu smjeli jer ih domaći nisu puštali. Na Đandamariju su ljeti dovodili krave da piju ljudi iz Valići, kad bi im kal presuši, a odmah makon toga je bio i prvi mlin.
Dakle, na brani kod Konopjera prelazimo potok i slijedimo jedva vidljiv ugaženi trag kroz gustiš, sve dok ne izbijemo u prozračan šumarak.
Šumarak je dobro prohodan i njime brzo stižemo nizvodno do "Paši" koji se nalaze pedesetak metara dalje od Konopjera. Ponovno nam ime samo govori o tome da se na tom mjestu prelazio potok. Pravilno oblikovano oveće kamenje posloženo je uzdužno po potoku na udaljenosti od ljudskog koraka. Jedan od starijih stanovnika Kaštela pričao mi je neki dan da se sjeća kako su vikendom tuda silazili mladi fratri iz samostana u koloni po jedan i odlazili na organizirane šetnje uz potok sve do Zarečkog krova i natrag.
Ako stojiš na kamenu usred potoka i oko tebe je svuda besprijekorno čista voda, onda smo uspjeli. Ako pak vidiš ikakvo zamućenje, slikaj pa nam pošalji.
Post je objavljen 19.11.2007. u 22:44 sati.