Kad sam jutros upalila radio, svirala je pjesma o gradu Vuukovaru, a zatim je voditeljica govorila o tom gradu i događajima iz rata.
Pa sam odlučila napisati nešto o našem gradu HEROJU- o Vukovaru, ali i o Škabrnji koja je također veoma stradala u ratu. Jučer smo u toku naše mise molili za poginule i nestale ljude u Škabrnji i Vukovaru, i mislim da trebamo češće moliti za te ljude i za njihove obitelji.......
Početkom svibnja 1991. počela je agonija za grad Vukovar. Od svibnja, pa sve do 18.11.1991. stanovnici Vukovara i branitelji pokušavali su obraniti svoje obitelji i domove. Ali 18. je bio taj tužni dan kada je agresor potpuno okupirao i zauzeo taj grad. Tada su mnoge ljude odveli u logore ili su ih ubili. Smatra se da je u Vukovaru poginulo najmanje 1500 ljudi, a mnogi su odvedeni u srpske koncentracijske logore ili su protjerani iz svojih domova. Također i Škabrnja je tih dana doživjela nezapamćenu tragediju, 18.11. je potpuno zapaljena i uništena, a tih dana u tom mjestu ubijeno je 85 nevinih ljudi.
Rat je mnogim obiteljima odnio ono što im je bilo najvažnije u životu i za što su živjeli, a to su njihove obitelji i mir, koji je toliko potreban svakom čovjeku.
Pitam se koliko je zlo trebalo biti jako da natjera čovjeka da tako nešto učini u Vukovaru, Škabrnji, ali i na drugim mjestima.
Zašto ljudi napadaju druge ljude?Zašto žele otimati tuđa imanja, teritorije, koji su to krivi ideali i želje?!!!
Zašto toliko ubijanja?! Kako u našem Domovinskom ratu, tako i u svim drugim ratovima u cijelom svijetu, gdje ljudi iz dana u dan umiru zbog pojedinaca!!!!!!
Ovih dana mnogi će ljudi posjetiti Vukovar i Škabrnju, i moliti za nestale i ubijene ljude....Rane koje su tada zadane mnogim obiteljima nikada, na žalost neće zacijeliti....
Smatram da ne treba mrziti,veoma je važno oprostiti. Sam Krist kojega su na tako grozan način ubili i ponizili rekao je "Oče oprosti im, jer ne znaju što čine".
Veliki je dar kada čovjek oprosti u svom srcu, a posebno kad je riječ o ovako velikim tragedijama. Uistinu treba moliti za te ljude, bitno je oprostiti, ali nikada ne smijemo zaboraviti...ponekad mislim da olako zaboravljamo neke stvari!!!Sve ovo dio je na žalost naše povijesti....
Na internetu sam pronašla interviju iz 1993. koji je za radio Baranja dao dječak iz Vukovara. Novinar ga je upitao da li oprašta ljudima koji su mu ubili oca u u Vukovaru, a on je tako sigurno rekao: "Da, mi opraštamo. I mama, i brat i ja!Znamo da moramo oprostiti i mi njih ne mrzimo...."
Nakon toga upitao ga je da li vjeruje u uskrsnuće mrtvih i da li zna što je to. A dječak je odgovorio: "Da, pa to znači da je moj tata živ, da je samo njegovo tijelo ostalo u Vukovaru, a duša je pred dragim Bogom...."
Dragi moji prijatelji, framaši i svi koji čitate ovaj blog osobno mi je žao što mnogi nisu, niti će ikada na zemlji odgovarati za svoje postupke. I stvarno ne znam kako netko može živjeti iz dana u dan znajući sa je ubio nekog čovjeka!!!Ali Bog je velik i sve zna i sve vidi.....I svi će jednom htjeli to priznati ili ne doći pred njega i odgovarati za sve što su učinili!!!!
A na nama je da molimo za sve poginule i nestale, za njihove obitelji i prijatelje..
Počivali u miru Božjem!!!!!
kate
VUKOVAR
SKABRNJA
Post je objavljen 19.11.2007. u 14:02 sati.