Marketing
16. obljetnica stradanja Grada heroja
Sve će reći riječi fra Ilije koji je prošle godine na današnji dan govorio o Gradu heroja na Hrvatskom katoličkom radiju.
Kolona sjećanja 2006.
Nemojte zaboraviti Vukovar... ( 18.11.2006.)
Ovih sam dana, poštovani slušatelji HKR-a još jedanput - s posebnim osjećajima, pozornošću i sjetom čitao one poznate PRIČE IZ VUKOVARA legendarnog Siniše Glavaševića, pa tako i onu PRIČU O GRADU zaodjevenu u onaj njegov upit: Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude...? ...te sam i ove godine u svakom načinjenom koraku vlastitog hoda u onoj dugoj KOLONI SJEĆANJA od Vukovarske bolnice do groblja Hrvatskih branitelja, pokušavao dokučiti istinitost onoga što on – kao istinski domoljub - u tvrdnju pretoči, tako smjelu i optimističnu, oslobođenu svih crnih slutnji i beznađa svakog – unatoč mirisa baruta, krvi branitelja koja posvuda teče i onog čudnog muka s Ovčare koja u suton jedan studeni prigrli tolike mrtve ranjenike iz bolnice Vukovarske: A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven, da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi...
Još sam jedanput, naumice, u svojoj sobi Vukovaru nadomak slušao Hrvoja Hegedušića koji je pjevao o gradu koji stoji, pod kišom čelika, ognja i smrti... o slobodi koja se iz majčinog krika rađa... o bijeloj lađi koja će uskoro zaploviti do sunca i rijekom Vukom i Dunavom širokim... ali i o tome kako narod Vukovar nikada zaboraviti neće – osobito ovih studenih dana u kojima se sjećamo njegovog stradanja, njegove velike žrtve, njegovih heroja koji su ga branili svojim životima, svih onih grobova otvorenih i bijelih križeva tolikih koji, kako i Thompson reče, opomenu šalju svim generacija budućim...
Nemojte zaboraviti Vukovar... poručuje nam ovih dana i Mira Šincek u svojem pjesničkom vapaju... i nastavlja...
O Vukovaru treba govoriti, osobito mladima.
Ne smiju se zaboravu predati nevine dječje oči
Strahom ispunjene, ni krik bespomoćnih majki suzom ugušen,
Ni mladost kojoj okrutno uskraćuju budućnost,
Ni zrelost zaustavljena u koraku
Ni starost ponižena.
Vokovar treba pamtiti, o njemu govoriti, osobito mladima.
On uči suosjećanju.
Nemojte zaboraviti Vukovar, jer ako njega zaboravimo,
Kako ćemo suosjećati sa svim prošlim,
Sadašnjim, budućim Vukovarima svijeta?
Svakog 18. studenog zapalite svijeću za Vukovar,
Pred svojom kućom, u svom gradu i molitvom,
Sjećanjima, ljubavlju za Vukovar i njegove ljude
Održavajte trajno njezin plamen svojim srcima...
Još sam jedanput čuo u nutrini svojoj i one divne riječi Vukovarskih gimnazijalaca odaslanih prošle godine do krajnjih granica svijeta, da se zna i da se ne zaboravi...
Ovo je najtvrđi od sviju gradova...
Ovo je zemlja Hrvatska
Uvik je bila
I ostat će.
Ova naša Slavonija
Ravna
I krvava
Od muke i znoja
Seljaka
Od krvi naših
Momaka hrabrih
Što popadaše
Od metaka
Noževa
Kundaka
Mržnje...
Puno je uistinu razloga da svakog 18. studenog zapalimo svijeću za Vukovar... pred svojom kućom, na prozoru, ulici, u svom gradu... te da molitvom, sjećanjima, ljubavlju za Vukovar i njegove ljude trajno održavamo njezin plamen svojim srcima. Puno je uistinu razloga da ne zaboravimo Vukovar.... taj najtvrđi od sviju gradova.. jer, rekao bi nam i danas - 15 godina nakon - Siniša Glavašević... GRAD – To ste vi...
fra ILIJA
Post je objavljen 18.11.2007. u 18:34 sati.