Nastavljam podsjećanje na muving proteklih dana. A oni traju i traju i sve se više miješaju u šareni karusel, vrtnju koja se ubrzava, a susreti s ljudima i događaji se pretapaju u zajedničku sliku i dojam, koji će jednom u sjećanju biti zabilježen kao “kampanja 07”.
Stao sam kod utorka. Gvozd ili kako neki vole reć Vrginmost. Hladno predvečerje pred dvoranom društvenog doma. Mirni ljudi, neka opuštena atmosfera, bez nabrijanosti ili gorljive i strasne retorike. Ljudi izgledaju prilično sigurni da treba samo tehnički odraditi posao i pričekati iduću nedjelju. U hladnoj dvorani temperaturu dižu gosti, KUD Repušnica, koji su odlično prihvaćeni. A onda druženje uz hladni odojak u susjednoj dvorani i sve se pretvara u malu narodnu feštu. Karakteristična poruka svih razgovora: vidno razočarenje koalicijom SDSS i HDZ-a i osjećaj prevarenosti.
Hitam prema Zagrebu. Na Z1 televiziji, sučeljavanje o socijalnoj politici. Razgovaramo pristojno, al mi je pun kufer demagogije i neobavještenosti mojih sugovornika. HDZ poslao nekog čovjeka koji tek razaznaje o čemu se govori. Ostali se šutaju brojkama. Postaju mi naporni ti razgovor s nekompetentnim ljudima, ma kako da to prepotentno zvuči.
Srijeda. Sivo i prohladno jutro na tržnici u Glini, ali jako puno ljudi. Najprije se mučimo da dobijemo struju. Ali dolaze ljudi. Dijelimo stranačke materijale i krafne.Stotine stiskova ruke i kratkih razgovora. A svaki od njih koncentrirana životna muka. Govore o svojoj djeci koja su otišla trbuhom za kruhom, o svojoj dugotrajnoj nezaposlenosti, o nepotizmu, korupciji, nebrizi za ljude…
Navečer u Ivaniću, potpuno druga atmosfera. Preuna dvorana s preko petsto mjesta I mnoštvo ljudi na nogama. Atmosfera vruća, glasno se skandira, plješće, skandira. Poslije gužva i blic susreti.Poruka: dajte ljudi, mičite više ove!
Četvrtak. Velika dvorana Kineskog paviljona na Velesajmu. Ljudi je puno i predstavljamo listu kroz naš već uhodani show. Početna pjesma Baretovog “Gdje je nestao čovjek” diže atmosferu, a kao jeka odzvanja “izvrnute vrijednosti, laž, samo laž”. Ubačena je i opsjenarska točka u kojoj nestaju satovi s ruke. Zagreb izgleda siguran i sigurno. U opuštenoj atmosferi čitam dio stihova, “epa” koji sam primio od anonimnog pošiljatelja, potpisanog sa Ivan Mažuranić.
Silni aga sitne dane broji
Silni aga sitne dane broji:
?Djeco draga, mili moji,
jošte malo, pa kud koji!"
u šatoru jadan zdvoji.
Dvije ruke, dvanaest sati,
a na svakom prošlo podne,
jezik praznu slamu mlati,
vjetar s neba sve mu odne'!
U očaju ište čaja,
da umoči zadnji put,
?Što sad 'oće glupa raja?"
pita Aga, zabrinut.
Od sto glasa, glasa nema,
da istinom spere jad,
odgovorit sad se sprema
samo Vlado Tužnobrad:
?Kao zastor u teatru
spustili se pusti snovi,
viče raja: Skup'te šatru,
nek' nam dođu neki novi!
Sve odnese sudba kleta
još početkom ovog ljeta,
kad je došo mali Zoki
što udara kano Rocky!!
Lijevi direkt, desni kroše,
otad' nam se piše loše,
al' će gore još nam biti,
kud ćemo se jadni skriti?"
Mali Kiro blog sad piše,
laž na laž se mukom slaže,
kajboj Čo već jedva diše,
Ronac drži mrtve straže!
Sa žalosne grakće vrbe,
gavran crni kraj što ćuti,
Kalametu pete svrbe,
al' zagrmi Aga ljuti:
?Noćas most se mora stvorit',
bar kulisa neka skrpit,
do zadnje se kaplje borit'
za taj harač što je drpit'!!!
Šuki braco, seko Jaco,
Andro brko, stara faco,
ronite li i vi suze,
il' sklanjate svoje guze?
Gogi, lafe krezumico,
što svog rođu nisi žic'o
da nas dalje mirom pusti
ovo Zlatno vime musti,
a ne sad u pola posla
da Rvacku našu Svetu
Ja sad moram poput osla
ostaviti tom Duetu!
Taj me Ljupko tako ždere,
tiha voda brege dere!"
zbori Aga i bez mjere,
dok još može, raji sere!!!
Al' na zastor u teatru
spustili se pusti snovi,
viče raja: ?Skup'te šatru,
nek' nam dođu neki novi!"
Suhe smokve, mokre lokve,
crvene se poljem rotkve,
vrije srč u vrelom kotlu,
ključa zemlja u izbornom grotlu!
?Djeco draga, mili moji,
jošte malo, pa kud koji!"
u šatoru Aga zdvoji,
silni Aga sitne dane broji!!!
Post je objavljen 17.11.2007. u 10:39 sati.