Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tempet

Marketing

DOĐI U VINKOVCE...

Dakle naše sljedeće, ovaj put malo duže, putovanje za odredište je imalo Vinkovce. Kako smo bili limitirani sa sobama u lovačkoj kući “Merolino” samo određeni broj nas je mogao ići.Image Hosted by ImageShack.us
Ovaj put išlo nas je 16 (nas 12 i četiri muzičara). Putovalo se mini busom «Jović Airlines-a». Put do Vinkovaca je dug al srećom tu je bio Duje koji sa svojom kompilacijom Mile Hrnića svima ublažio putovanje (Tudu-du-dum - Ping - pong). U Zgrebu na Lučkom smo još pokupili Tomu (by the way evo me Any natirala da ja napišem ovaj post stoga ne će biti tako zanimljiv ko dosadašnji i naredni) i vođa puta (U ovom trenutku Saša) je zadao kordinate pilotu Jozi i krenusmo dalje.
Sve je išlo ko po loju dok negdje u zoru nismo sišli sa auto puta i počeli tražiti našu šumu u kojoj se skriva lovačka kuća Merolino, naš dom sljedeća tri dana. Nakon što smo po ko zna koji put na raskrižju, a prema komandama našeg Saše (još uvijek vođe puta), propičili pravo počela se uvlačit nelagoda i razilaženja u mišljenju da li ići lijevo ili desno, ili po saletovom « samo pravo care….». I prođosmo i rotkovce, i Retkovce, i Mirkovce i Prkovce i ko zna koja još sela i zaselke ravne nam Slavonije. I Ajde upitaj vamo, upitaj tamo, nazovi par brojeva skužili smo da smo falili al ne toliko puno pa smo se ubrzo našli na pravom putu prema Merolinu. I napokon stigosmo. Prošle godine Tempet je bio u istoj ovoj kući tako da su naši domaćini upoznati sa nama, barem djelom jer se postava dobrano promijenila. Ovom prilikom bi htio u ime Tempeta još jednom zahvaliti KUD-u Šumari koji su nas pozvali i ove godine na Vinkovačke jeseni.Image Hosted by ImageShack.us

Smistili smo se po sobama, nošnje iznjeli (za svaki slučaj ako nam budu trebale jer ne plešemo tu smo samo kao gosti), okrijepili se i bili spremni za dalje. Prvog dana (Petak) smo otišli do Vinkovaca na sajam gdje je naš grad imao štand.Image Hosted by ImageShack.us
E tu smo naletjeli na prve probleme. No neću politiku u svoju butigu pa ću tako priskočit dobar dio dana, samo ću spomenuti da su Ilija i Saša dobrovoljno ipak ostali na štandu (mada smo mi tu na smotri kao gosti Kud-a Šumari) te druge oslobodili ikakvog vezanja za štand i sajam. Večer je došla brzo svi su se upicanili i naravno pravac grad. Na Središnjem vinkovačkom trgu (gdje je i glavna bina)smjestili se na veliki mobilini šank Karlovačke pivovare. Gazda je bio oduševljen što su Makarani i ove godine izabrali njegov šank za zagrijavanje te je odma okrenio turu (Fala gazda!). Duje iz Brela otplesa je Liku u paru. Nakon par piva previše, razvezanih jezika i poletnih nogu krenuli smo u potragu za dobrom zabavom. E tu nam se isplatilo što su Saša i Ilija ostali na sajmu. Tamo su upoznali jednog od mlađih voditelja sajma Ivana koji nas je uputio u jedan kafić u kojem sviraju tamburaši. U kafiću gužva i nije bilo druge nego da se popnemo na galeriju iznad šanka gdje su bili i smješteni tamburaši. Momci su napravili štimung samo takav, prava atmosfera za udrit po gemištu, i dok smo opijali sebe i njih gazda je doša na galeriju da vidi šta se to događa jer mu u šanku boce sa dozera padaju,a mi predvođeni Željkom skačemo ko na tribinama! Lik se samo okrenio i vratio u šank.Image Hosted by ImageShack.us
Večer se nastavila po Vinkovačkim kafićima da bi se završilo u disku. Tj. Nas šest otišlo u disko ostali uvatili Jozu i otišli spavat. U 5 ujutro izašli iz diska i našli se u problemu… kako do Merolina koji je udaljen jedno pola sata vožnje a taxi-ja nigdi! Naletili na Doktora i Paunovića koji su tu bili sa autom. Opet problem, ne zna se ko je pijani a malo nas i zna put do Merolina. Kako smo došli do Merolina ne ću ni reć jer bi to bilo previše, a da ne govorim da se moralo vraćat do grada po jednog koji je bio osta sa nekom mladom snašom. Bitno je naglasiti da je tokom te večeri ili jutra naša Željka ispalila iz sveg grla «ALO FOLKLOR!» što je i ponovila tolko puta da smo svi to počeli izvikivat pa otud i sam naziv bloga.

«AJMO VOJSKO BUĐENJE, AJMO! NA NOGE! AJDE! USTAVANJE, AJMO!» Uletio je lovac Martin, inače naš domaćin, ranom zorom udarajući po vratima od sobe do sobe. Koji šok ljudi moji! Ni smrtnom neprijatelju ne bi to napravio. Al učinak je 100%-an, svi na nogama za manje od 20 minuta! Subota!
Naš špijun u redovima Brodosplita aka Ivan je morao na generalnu probu sa već spomenutim kud-om. Ostatak ekipe jutro je započeo sa pravim slavonsko-lovačkim doručkom – kobasicama kako bi skupio energije za još jedan iscrpljujući dan. Unaprijed dogovoreni parovi su otišli na sajam da bi zadovoljili one koje je tribalo zadovoljiti te smo se montirali na štand još uvijek pijani od sinoć. Redovito nas je obilazio Ivan al ne ovaj naš nego već spomenuti vođa sajma koji radi u poglavarstvu grada Vinkovaca. Atmosfera je mamurna, nikome se ne da ništa, dilimo Makaranu i bajame te neke Novakove sokove (Diš' gore propagande). Da ne bi ostalo na tome još smo morali i otplesat «Makarsku» na srid sajma, a stela pokidala žice na madalini (i svojoj i vlastinoj). Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
No ajde neš ti plesa, nekao smo i to obavili pred malobrojnom publikom i vratili se na štand. A tad na scenu stupa slučajni prolaznik, građanin Vinkovaca (mislim da je i komentator na nogometnim utakmicama Cibalije). Smješak od uva do uva, priča nam kako je on jednom bio u makarskoj 84' i da od tada nije bio al se sića, pa vidio da imamo gitare pa nas nagovara da zasviramo al nama se nije dalo. Al legenda je uzeo gitaru sjeo sa nama i počeo svirat od Daleke Obale pa Azre pa Indeks-a ma svega. Cili sajam se sjatio na naš štand da vide šta se to događa, vođa sajma Ivan se pridružio, i njemu je to popravilo dan. I tako je došlo vrijeme da odemo nazad do Merolina. Popodne s neki iskoristili za odlazak na utakmicu (Cibalija VS Osijek, čak je i nekih nereda na tekmi bilo) neki za šetnju po šumi a neki za spavanje (da se zna ja sam spava). Navečer smo išli na trg gledat program i bodrit Splićane (i našeg špijuna aka Ivan aka Juda). Image Hosted by ImageShack.us
Poslije smo se razletili po gradu u potrazi za zabavom. U nijednom kafiću nije bilo tamburaša, sve neka strana mjuza pa čak i narodnjaci. Zašli smo dubljeu grad pa smo našli neke kafiće gdje je domaća ekipa i domaća muzika. Neće snaša tamburaša…
Malo smo svi bili umorni al smo uspjeli izgurat do sitne ure i ovaj put svi skupa sa mini busom nazad u Merlino.
«AJMO VOJSKO» opet ista priča, martin promarširao hodnicima mi na nogama za 20 min. Nedjelja! To je bio dan rezerviran za gledanje mimohoda. Image Hosted by ImageShack.us
Mnoštvo Kud-ova i Folklornih ansambla se prošetalo glavnom Vinkovačkom ulicom, preko mosta do stadiona. Pjesme, plesa kolko hoćeš, bilo je i dosta fijakera, al se mene osobno najviše dojmili oni s Korčule (mislim da su s Korčule) šta marširaju ka vitezovi u vrsti jedan iza drugog a barjaktar trči okolo mašući ogromnom Hrvatskom zastavom.
Nakon mimohoda otišli smo po zadnji put kroz rotkvce, retkovce i prkovce do Merolina. Tamo smo imali ručak skupa sa našim dijasporalnim Kud-om iz Njemačke. Nakon ručka još malo frizbija, izležavanja, šetnje te u 16:00 sati oproštaj sa domaćinima, ukrcavanju u mini bus, Mile Hrnić do daske i via Makarska.

Image Hosted by ImageShack.us
Putem smo imali i tužnu priču. Na jednom raskrižju točno ispred nas je bio udes. U jednom autu je i bila jedna djevojčica. Naš Saša kao pravi vođa puta je izletio iz mini busa te otrčao u pomoć, ostali su slijedili njegov primjer. Tu je bilo i nekih ružnih scena al ne će mo sad o tome, nadam se da su se svi sudionici ne sreće oporavili i da su dobro.

Uf, eto ga! Tri dana u jednom postu, sori ljudi al ja ne znam da pišem sažeto već sve mora bit ovako opširno (bar će Bračka imat šta čitat! ;-) )
Image Hosted by ImageShack.us



Post je objavljen 14.11.2007. u 21:58 sati.