Marko je bio dečko suprotan svemu što sam voljela kod muškog roda; niži od mene par centimetara, sa prstima koji i nisu tako dugi.
Šetali smo metropolom a tada otišli do Gornjeg grada, na čaj. Usprkos prvotnom razočaranju njegova izgleda, počela sam se osjećati ugodno u njegovom društvu.
Na rastanku me zagrlio i prijateljski me poljubio.
Slijedeći susreti su bili mnogo strastveniji – od „navlačenja“ po ulazima zgrada, kinima do Jaruna u noćnim satima.
A onda, vozeći me kući rekao je, sa suzama u očima, da ne možemo više tako. Veza je pukla; ostali smo na ponekom mailu….
Post je objavljen 14.11.2007. u 09:17 sati.