sjediš u udobnom stolcu
ruku obješenih preko naslona
nokti lagano dodiruju tkaninu
tamnu i laganu što glumi finoću
ne spavaš
ali jako priželjkuješ san
očekuješ romantičnu dušu
smiješiš se glupavim primislima
"Samo ne odustaj!"
"Uvijek idi naprijed!"
"Zaboravi što je bilo!"
"Ne zaboravljaj što je bilo!"
"Odluči!"
nokti već polumjesece čine
u gustoj mekanoj tkanini
ne mičeš pogled
samo trepčeš
ne obazireš se previše
nastavljaš trčkarati knjigom
u roju isprepletenih slova
i uživaš u tome
Post je objavljen 13.11.2007. u 17:18 sati.